Vjesnik: 13. 05. 2002.

Tomca izviždali u Bleiburgu

»Došao sam ovdje da se i osobno ispričam za ono što su na Bleiburgu učinili drugi, a ne ja«, poručio je Tomac okupljenima/ Više tisuća ljudi koji su u Bleiburg stigli iz Hrvatske i iseljeništva, povicima negodovanja i zvižducima popratili su cijeli njegov govor/ Fra Nikola Roščić je u propovijedi kazao da su Bleiburg i Jasenovac dvije izrazite metafore tragičnih ideologija koje su mnoge hrvatske građane zavile u crno

BLEIBURŠKO POLJE, 12. svibnja (od posebnog Vjesnikovog izvjestitelja) - Više tisuća hrvatskih građana obilježilo je u nedjelju na Bleiburškom polju 57. obljetnicu te tragedije, odavši počast poginulim pripadnicima hrvatske vojske i svim žrtvama Križnoga puta. Ovogodišnju je komemoraciju prije svega obilježilo negodovanje i zvižduci koje su okupljeni uputili izaslaniku Hrvatskoga sabora dr. Zdravku Tomcu.

Zbog negodovanja koje nije prestajalo od trenutka kada je stupio na pozornicu na Bleiburškom polju, dr. Tomac zapravo nije mogao ni pročitati ranije pripremljeni govor. »Došao sam ovdje da se i osobno ispričam za ono što su na Bleiburgu učinili drugi, a ne ja«, poručio je Tomac okupljenima. Više tisuća ljudi koji su u Bleiburg stigli iz Hrvatske i iseljeništva, nisu, međutim, imali previše razumijevanja za Tomčevu ispriku. Povicima negodovanja i zvižducima popratili su cijeli njegov govor.

»Zašto ne dopustite i nama, koji smo tada bili na drugoj strani, da dođemo ovdje i kažemo: primite našu ispriku?«, upitao ih je dr. Tomac. Svim žrtvama ratova, kako je rekao, treba se na jednak način pokloniti. Potpredsjednik Sabora poručio je okupljenima da imaju pravo izražavati svoje mišljenje, a i zviždati i prosvjedovati. »Nemate, međutim, pravo prenositi mržnju na buduće naraštaje, a još manje nemate pravo ponovno graditi krvave mostove«, ustvrdio je dr. Tomac, nadglasan salvom zvižduka. Prema njegovim riječima, danas, kad imamo Hrvatsku, ne smijemo mrziti jedni druge, jer bismo, kazao je Tomac, tako mogli ostati bez svoje države. »Ako to želite, radite i dalje tako, ali žalosno je to što ne možete saslušati Hrvata samo zato jer drukčije politički misli«, zaključio je potpredsjednik Hrvatskoga sabora.

U ime počasnoga bleiburškog voda govorio je Ante Sarić. Pokušao je smiriti zvižduke istaknuvši da je Bleiburg previše sveto mjesto na kojem bi se, kako je rekao, svi trebali ponašati dostojanstveno.

»Ovo je crkva na kojoj je narasla hrvatska država, no na ovom je polju počinjen zločin za koji još nitko nije odgovarao, ni po osobnoj, ni po zapovjednoj odgovornosti«, naglasio je Sarić. Hrvatski narod, kako je rekao, mora se uvijek prisjećati Bleiburga da se on više nikad ne bi ponovio. Sarić je izrazio zabrinutost zbog novih podjela među hrvatskim narodom dodajući kako je on danas razjedinjeniji nego ikad prije.

Svetu misu za sve hrvatske žrtve poraća, na Bleiburškom je polju predvodio vojni vikar fra Nikola Roščić. On je kazao da je Bleiburg velika opomena prema kojoj se cijeli hrvatski narod mora odrediti istinski, kritički i pošteno. Fra Nikola Roščić u propovijedi je kazao da su Bleiburg i Jasenovac dvije izrazite metafore tragičnih ideologija koje su mnoge hrvatske građane zavile u crno. »Sva stratišta i jame traže od nas da se sklada veliki hrvatski requiem u kojem će stajati riječi: Po šumama i gorama trunu hrvatske kosti«, poručio je fra Roščić. Prema njegovim riječima, svoju budućnost Hrvatska ne smije graditi samo na antifašizmu, nego i na antikomunizmu i antiateizmu. Izaslanstva Hrvatskoga sabora, braniteljskih udruga i političkih stranaka položila su vijence na spomen-obilježje na Bleiburškom polju te kod grobnice žrtava poraća na mariborskom groblju Dobrova.

Kao i dosad, obljetnica bleiburške tragedije ostat će zapamćena i po specifičnoj ikonografiji iz vremena NDH.

Mile Franičević