Vjesnik: 16. 05. 2002.

Koliko će Hrvatsku još stajati otkaz Ortynskom

Obračun dvaju tjednika, njihovih uvodničara, novinara i vlasnika ne slijede i njihove naslovnice - barut medijskog rata dobro je skriven navješćujući da obje strane, i »Globus« i »Nacional« još nisu odigrali najjače karte / Da je bivši glavni državni odvjetnik toliko konkretno govorio sabornicima kao u »Globusovu« intervjuu, danas bi bio službujući tužitelj s mogućnošću da riješi barem djelić postupaka u kojima je, navodno, već daleko odmakao / Neke bi istaknute osobe iz političkog života morale voditi više računa o svojim socijalnim kontaktima, jer je spominjanje njihovih imena u kontekstu sumnji o mafijaškom polusvijetu koji ih koristi u nekom smislu - a transkripti ih čine podložnima ucjenama - dodatni napad na integritet dužnosti koje obnašaju

ZAGREB, 15. svibnja - Teza da Hrvati zapravo ne vjeruju novinarima srušena je u srijedu u Saboru. Kao eho novinskih napisa dr. Ivić Pašalić je baš u povodu napisa »Nacionala« od utorka i »Globusa« izašlog tog jutra pitao ministra policije Šimu Lučina: »Što je MUP poduzeo kako bi razjasnio sumnje da su se Mesić i Silajdžić dogovarali o izmjenama Daytonskog sporazuma, što je prošloga tjedna objavila srbijanska tiskovina "Nedeljni telegraf"«? Ministar je odgovorio: »MUP završava kriminalističku obradu. Onaj tko je to dao novinarima radi protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Objavljeni transkripti nisu izašli iz MUP-a, a tu i nije riječ o transkriptima SZUP-a ili policijskom izvješću«.

Iako je izjavio da te papire nije vidio i da o njihovu sadržaju ne može govoriti, Lučin je ipak dometnuo: »Riječ je o posebnim mjerama, s težinom sudskoga dokaza koje je potkraj 1999. i početkom 2000. godine provodio tadašnji istražni sudac Radovan Ortynski zajedno s tužiteljicom Dunjom Pavliček Patak. Da nije bilo opoziva, ti papiri ne bi bili ni objavljeni«.

Uvodničar »Globusa« je napisao: »Transkripti, koje je ovih dana ministar policije Šime Lučin ocijenio posve autentičnima...«.

Priča iz Sabora i priča sa stranica dvaju tjednika imaju dvije dodirne točke: ministra policije i transkripte. Ali, dok Pašalić propitkuje posljedice objave transkripata Mesićevih razgovora sa Silajdžićem, tjednici se obračunavaju s porukama transkripata telefonskih razgovora Hrvoja Petrača, zagrebačkog biznismena. Ima li to neke sadržajne veze jedno s drugim tek će se vidjeti, jer očito, ona famozna torba Radovana Ortynskog s kojom je paradirao saborskim hodnicima samo je odškrinuta. A ministar policije? Pa on je, zasad, vezu s jednim papirima odbio, a vezu s jednim novinarom potvrdio. Odakle bi inače »Globusov« uvodničar znao što Lučin misli o autentičnosti tamo nekih transkripata koje objavljuje tamo neka beogradska revija?

Još je ozbiljnije kad se junaka transkript-priče Petrača u »Globusu« opisuje kao neosporno »jednog od vodećih protagonista organiziranog kriminala u Hrvatskoj«. Uvodničar s druge strane medijske bojišnice u »Nacionalu« opisuje Petrača kao »iznimno situiranu i razmjerno popularnu zagrebačku figuru, s razvijenim socijalnim kontaktima« čije je prisluškivanje svojedobno zapovjedio Ortynski iz vlastitih, specifičnih razloga. A Ortynski, nečasno otpušteni glavni tužitelj u Hrvatskoj o tim specifičnostima u »Globusu« progovara: »Istina je da sam ja to radio kao istražni sudac, kao i mnoge druge također interesantne slučajeve, ali oni nose oznaku službene tajne i o njihovu sadržaju ne mogu govoriti«.

Kako ne može govoriti, kad »Nacional« još od utorka iz pera svoje suradnice tvrdi da je Ortynski tu službenu tajnu proslijedio šefu EPH-a Ninoslavu Paviću i Denisu Kuljišu, uredniku i novinaru u izdanjima tog novinskog magnata? Zašto njima? Zato što je EPH, tvrdi uvodničar »Nacionala«, gazda Ortynskog, a ovaj je transkripte (društveno-kurtoazne razgovore, kako ih ocjenjuje) poslušno pretvorio u iracionalnu krivnju sudionika i priču o tako apstraktno inkriminiranom Petraču kontinuirano plasirao u javnost na sudskom procesu zločinačkoj skupini u Remetincu.

Ortynski iz »Globusa« uzvraća: »Činjenica je da se u početku taj slučaj radio promptno, ali je kasnije opstruiran. Ja sam u Saboru na to aludirao kako bih pokazao da postoje opravdane sumnje u veliki međunarodni kriminal, da njime u Hrvatskoj rukovode, da se to zna već dvije godine«.

Odakle uvodničar »Globusa« zna detalje »velikog međunarodnog kriminala« pa piše kako je iz transkripata vidljivo da je Petrač »dio velike međunarodne organizacije što se, doslovno na svjetskoj razini, bavila ilegalnom trgovinom« koja se mjeri kontejnerima cigareta. Odakle zna, kad je akcija opstruirana, da je Petrač »probao utjerati dugove, krivotvorio skupocjene satove Rolex, a da je deterdžent koji se spominje u transkriptima zapravo - droga«?

Odgovara uvodničar iz »Nacionala«: »Transkripte Petračevih telefonskih razgovora, pohranjene u sefu Ureda državnog odvjetnika, najprije je Europapressu - prijateljskoj kući Radovana Ortynskog - dostavila ženska osoba (Dunja Pvaliček Patak? - op. a.), svojedobno visoko pozicionirana u tužilačkoj hijerarhiji.

Menedžer EPH-a Nino Pavić odustao je od objavljivanja tih »materijala« u vlastitim novinama, »opravdano zaključujući da su prema mnogim ljudima bezobrazno indiskretni, esencijalno besadržajni, za novine kompromitantni« i zato, nastavlja »Nacional«, Pavić angažira »svoga privatnoga skandalmachera Denisa Kuljiša da stvar proslijedi Beogradu«.

Zašto Beogradu i kome to u glavnom gradu Srbije? Odgovor je ispisala novinarka »Nacionala«: »Uz posredništvo Denisa Kuljiša, transkripti su dostavljeni Miloradu Škoriću, srbijanskom špijunu koji je imao zadaću da ih lansira kroz novine koje uređuje njegova tajna služba«. Te novine su već spomenuti »Nedeljni telegraf«.

Pomno probranim izvacima iz transkripata te novine polaze od pretpostavke da je Petrač najkrupniji mafijaš u Hrvatskoj, a takvi su onda i svi oni koji s njim razgovaraju. Na popisu su Stipe Mesić, Goranko Fižulić, Haris Silajdžić, Ratko Knežević, kandidat za crnogorskog predsjednika, general Vladimir Zagorac i - Ivo Pukanić, vlasnik »Nacionala«, zaraćene strane u odnosu na »Globus«, izdanje iz EPH-spektra, EPH koji vodi Nino Pavić. »Da bi teza o mafijašima dobila na težini, u "Nedeljnom telegrafu" nisu publicirani stenogrami Petračevih razgovora s novinarima i šefovima EPH«, prisnažila je novinarka »Nacionala« tezu da je istinita tvrdnja da je od Ortynskog dobivene transkripte Pavić dao beogradskim novinama kako bi oblatio, među ostalima, i Ivu Pukanića.

»To je notorna laž. Transkripti po mom nalogu nisu proslijeđeni "Nedeljnom telegrafu". Takvu neistinu šire oni koji pokušavaju sadržaj zapisnika i dokaze o njihovoj umiješanosti sakriti od javnosti. Oni priču o kriminalu hoće zamijeniti pričom o tome tko je kome što dao«, izjavljuje novinama Nino Pavić i dodaje kako je siguran da nije istina da su njegovi urednici i novinari službenu tajnu dobili od Ortynskog.

»Cijela priča da sam ja ustupio transkripte "Nedeljnom telegrafu" krenula je od Franje Tureka, bivšeg ravnatelja SZUP-a. Osvećuje mi se zbog tekstova o njegovoj ulozi u zločinima u Gospiću i prisluškivanju novinara«, oglasio se i Denis Kuljiš. »Istina, u Beogradu sam boravio neposredno prije objave spornog materijala, ali isključivo zbog promocije moje knjige. S urednicima "Nedeljnog telegrafa" se nisam sastao, a i da jesam ne bih im dao te materijale iz čiste novinarske ljubomore. Ja sam ih htio iskoristiti u knjizi o Nevenu Baraču«.

Vječni dužnik

Nije tako, gotovo da replicira Kuljišu novinarka »Nacionala«: »Tekstom u "Nedeljnom telegrafu" trebalo je pokazati da je Ortynski smijenjen s funkcije samo zato što je navodna Petračeva mafija povezana sa Stipom Mesićem i nekim ministrima u vlasti. To je ujedno i srbijanski obračun s hrvatskom policijom koja aktivno sudjeluje u međunarodnoj istrazi o švercerskoj mreži Milana Subotića Cane, balkanskog duhanskog kralja i štićenika Zorana Đinđića, srbijanskog premijera«. A tog Caneta, samo da podsjetimo, »Nacional« je nekoliko puta raščerečio, zbog čega je bilo i nemilih razgovora na relaciji Hrvatska - Crna Gora, a Ivo Pukanić je dobio čuvare.

Uvodničar »Globusa« ima drukčije mišljenje: »Petrač na jednom mjestu u transkriptima kaže da je Ivo Pukanić jedini čovjek u Hrvatskoj kojem vjeruje. Činjenica je da je Pukanićev "Nacional" objavio više desetaka tekstova u kojima je pokušavao demontirati proces zločinačkoj organizaciji. Podsjetimo, proces protiv članova zločinačke organizacije, zagrebačke mafije, pokrenuli su tužitelji Ortynski i Pavliček Patak. Šef ganga kojem se sudi bio je ubijeni kockar i nasilnik Zlatko Bagarić, a konkurentska zločinačka organizacija koju je vodio Vjeko Sliško (također likvidiran u Zagrebu) optuživala je Petrača da je on stvarni kum Bagarićeve grupe. I sada politički tjednik čiji je vlasnik bliski prijatelj Hrvoja Petrača već dvije godine čini sve da kompromitira suđenje zagrebačkoj mafiji«.

»Nacional« ne ostaje dužan: »Pavić ne može zaboraviti da je Pukanićeva "Republika" otvorila "aferu Grupo" zbog koje se s lisicama na rukama našao u zatvoru. Kaznenu prijavu protiv zločinačke organizacije Državno odvjetništvo je maksimalno ublažilo u minorno djelo stvaranja tajnog medijskog monopola. Od tog trenutka je Pavić postao vječni dužnik Radovana Ortynskog i Dunje Pavliček Patak«.

Tužno i pretužno. Dva tjednika s razmjernim, za Hrvatsku, čak i velikim ugledom u javnosti, najavom nove runde obračuna vode jedan drugoga u novo padanje naklade, koja je već progutala dnevnik jednoga od sukobljenih aktera. Bivši glavni državni odvjetnik, da je toliko konkretno govorio pred sabornicima kao u »Globusovu« intervjuu, danas bi bio službujući tužitelj s mogućnošću da riješi barem djelić postupaka u kojima je, navodno, već daleko odmakao. S obzirom na to da se u ovom novinskom kuriozumu spominju i političari i političke prilike u susjednim Srbiji i Crnoj Gori, nije sigurno da sukob Pavić-Pukanić neće imati i diplomatskih reperkusija.

I još nešto: neke istaknute osobe iz političkog života ipak bi morale voditi više računa o svojim socijalnim kontaktima. Spominjanje njihovih imena u kontekstu sumnji o mafijaškom, podzemnom polusvijetu koji ih koristi u nekom smislu, a transkripti ih čine podložnima svakovrsnim ucjenama, dodatni je napad na integritet dužnosti koje obnašaju. Hrvatska ima premalo novina i premalo prostora da bi u ovakvim okolnostima ostala bez dva tjednika i da bi mentalno mogla, bez posljedica, podnijeti ovakav medijski obračun.

R. I.