Vjesnik: 21. 05. 2002.

Put u središte Zemlje

Kapitalizam ima svoja pravila, koja mogu biti surova, ali onima koji žive od svoga rada omogućava pristojan život. U Hrvatskoj, to je očito, kapitalizma nema. U nas još prevladava čudna mješavina socijalističkog naslijeđa i prvobitne akumulacije kapitala, začinjena pretvorbom i privatizacijom

ANDREA LATINOVIĆ

Predsjednik države i njegova delegacija bili su u višednevnom posjetu Kini. Izaslanstvo hrvatskih parlamentaraca vratilo se iz Rusije. Potpredsjednik Vlade i zamjenik ministra financija otputovali su u Bukurešt, jer ih tamo čekaju važni razgovori s financijašima. Ministra Picule gotovo i nema u Hrvatskoj. Ministar rada i socijalne skrbi zajedno je s Predsjednikom sudjelovao na UN-ovoj konferenciji o djeci u New Yorku.

A tamo je naravno bila i glavna urednica HTV-a, koja je snimila dokumentarni film o tome koliko su ugrožena djeca u svijetu. Od svih velikih obećanja, glavna urednica Jasna Ulaga-Valić na kraju je uspjela proizvesti samo vlastite afere.

A zašto svi oni toliko kruže kuglom zemaljskom? Sklapaju prevažne poslove? Sjajno, samo kad bi još bilo rezultata. Ili novih kredita, ali ovaj put povoljnih. Zasad, naime, dobivamo samo »packe« MMF-ovih inspektora koje nam udjeljuju onako svisoka. Od nas traže stezanje remena, koji nas ionako već previše steže.

Hrvatskom vladaju depresija i malodušje, unatoč tome što nam vlast poručuje da je to zapravo smišljeno širenje beznađa, točnije psihološki rat. Možda, ali mladi ne misle tako. Većini je jedini cilj završiti fakultet, spakirati kovčege i krenuti prema Zapadu. Hrvatska im jest domovina, ali od domoljublja se ne živi. Njime se ne mogu plaćati struja, telefon, grijanje, hrana...

U prosvjeti ponovno kaos. Ministar Strugar, upozoravajući da je štrajk nezakonit, poziva učenike da dođu na nastavu. S druge strane, predsjednik Nezavisnog sindikata srednjoškolskih profesora poručuje posvjetarima, naravno nezadovoljnima plaćom i statusom, da krenu u štrajk, tražeći razumijevanje i od djece i od roditelja. Prosvjetari ponovno štrajkaju pri kraju školske godine, nervoza i napetost rastu, a dugogodišnji problem hrvatskog školstva ionako se neće riješiti.

Sudeći prema javnom mnijenju, Vladi se loše piše. U posljednjoj su anketi Račan i njegovi ljudi dobili dvojku, tek toliko da ne padnu razred. Sve je više onih koji bi Vladi dali čistu jedinicu. Optimističnih, koji vjeruju da će nešto ipak krenuti nabolje, je 26 posto, a pesimista koji strahuju da će biti još gore čak 61,3 posto. Takvi bi rezultati morali zabrinuti svaku vladu.

Iako Račan i njegovi ministri zvone na sva zvona da su reforme krenule, provoditi ih je, eto, teško. Mnogo je otpora. A kad otpora ne bi bilo, sve bi išlo glatko. Pa vlast već sad diskretno traži povjerenje i za drugi mandat, ne bi li dovršila započeto. Ako je nešto uopće i počela.

Pritom nas uvjerava da se moramo osloboditi navika socijalizma kad su građani bili zaštićeni. Nitko u kapitalizmu ne jamči radno mjesto do mirovine. Kapitalizam, naime, ima svoja pravila, koja mogu biti surova, ali onima koji žive od svoga rada omogućava pristojan život. U Hrvatskoj, to je očito, kapitalizma nema. U nas još prevladava čudna mješavina socijalističkog naslijeđa i prvobitne akumulacije kapitala, začinjena pretvorbom i privatizacijom.

Kako bismo se onda snašli u tom kaosu? Zakoni se svakodnevno mijenjaju, dopunjavaju, neki još iz vremena Jugoslavije, drugi iz Tuđmanova, treći iz ovog...

Zato se sve više govori o »trećoj Hrvatskoj«. Ljudi očekuju nešto novo, ne žele više vući ni za komuniste, ni za boljševike, ni za nacionaliste.

Don Ivan Grubišić, predstavljajući Građansku inicijativu Alijansu za treću Hrvatsku, savršeno je dijagnosticirao stanje, rekavši da »koalicija u ove dvije godine nije ništa riješila, ni reviziju privatizacije, ni vraćanje milijardi iznesenih u inozemstvo, i nitko nije odgovarao za kriminal, a bez pravne države demokracija je anarhija«.