Novi list: 21. 05. 2002.

Račanovo požuri polako

Piše: Jelena Lovrić

Premijer Ivica Račan samouvjereno je i neuvjerljivo otklonio tvrdnje o katastrofalnom zakašnjenju reforme pravosuđa. Kaže da je i sam »nezadovoljan sporošću nekih procesa«, ali on, tvrdi, nije htio udariti »opasnom prečicom«. »Potrošili smo vrijeme ali smo poštivali zakon«, rekao je jučer nakon interventnog sastanka na koji je, osim biranih članova Vlade, pozvao i visoke predstavnike zakonodavne i sudske vlasti.

Veliko je pitanje koliko je u skladu s trodiobom vlasti, koja je određena Ustavom, premijerova odluka da on saziva i čelnike ostalih grana vlasti. Bit će da se baš takav način može smatrati opasnom prečicom. Još je dubiozniji njegov pokušaj da kašnjenje promjena u pravosuđu pravda poštivanjem zakona. Uostalom, da Vlada sve dosad nije imala cjelovit koncept pravosudne reforme evidentno proizlazi iz Račanove izjave da će se isti sastav naći ponovo za dva tjedna, kada će pred sobom imati njen konkretan nacrt, s »jasnom naznakom tko, što i kada treba činiti«.

Vjerojatno bi Vlada u tom pogledu i dalje krala Bogu dane da prošloga tjedna ministri vanjskih poslova Europske unije nisu Hrvatskoj uputili opomenu upravo zbog pravosuđa. »Ako hrvatska vlada uskoro ne popravi stanje u pravosuđu, riskira ugroziti sve što je dosad postignuto reformama u drugim područjima«, prenesena je u Zagreb izjava iz Bruxellesa. Diplomatski kuloari tvrde da predstavnici međunarodne zajednice spremaju opširnu i poražavajuću analizu stanja u hrvatskom pravosuđu.

Da je situacija vrlo mračna, hrvatsku javnost nitko ne treba posebno uvjeravati. Pravosudne su se institucije u posljednje vrijeme potrudile svoje svađe učiniti sasvim javnim. Račan kaže da su sada na čelo pravosuđa došli ljudi spremni na reforme. Nešto slično govorio je i lani kada je u Državno tužiteljstvo instalirao Ortynskog. Njegov nasljednik Mladen Bajić srećom je odmah prekinuo skandalozni sukob Državnog odvjetništva s policijom. Ali na kojem konceptu! Složio se s ministrom Lučinom da zbog ugroze nacionalnih interesa treba goniti one koji su provalili »Petračeve transkripte«, uključujući i novinare. Ni on, kao ni ministar policije prethodno, nije dao iole suvislo objašnjenje zašto se tek sada, s dvije i pol godine zakašnjenja, kreće u konkretnu istragu u tom slučaju. I bi li istrage uopće bilo da se ti policijski dokumenti nisu pojavili u novinama?

Vjerojatno ne bi, jer za kontroverznim Petračem, kako je Bajić i sam spomenuo, nije raspisana tjeralica ni nakon što se četiri puta nije pojavio pred sudom u Novom Marofu, gdje ga se tereti za iznudu. Sumnjivi i u javnosti s razlogom ozloglašeni tipovi pribavljaju oficijelno pečatirane, ovjerene papire da su neporočni poput malih beba. Tako je omiljeni Tuđmanov tajkun, Miroslav Kutle, koji je pola Dalmacije zavio u crno i za dio svojih pothvata upravo odgovara pred sudom, nedavno ishodio službenu potvrdu o nekažnjavanju i s njom traži austrijsko državljanstvo. Pokojni Vjeko Sliško, nesporno šef jedne od zagrebačkih mafijaških organizacija, nikada nije imao policijski dosje.

Da je aktualna vlast učinila pravosuđe efikasnijim, moralo bi se dirnuti i u kriminalno nasljeđe Tuđmanova režima. Za takve poteze nije bilo volje, a nedostajalo je i znanja. Račanova vlada očito ni danas nema jasnu viziju nužne reforme pravosuđa.