Glas Slavonije: 21. 05. 2002.

IZBORI OSNAŽILI AHERNA I REPUBLIKANSKU POLITIČKU OPCIJU

Strahovi da će Irci zaustaviti proširenje EU

Na irskim parlamentarnim izborima, održanim prošloga petka, pobjedu su odnijele vladajuće stranke, republikanska Fina Fail premijera Bertieja Aherna i Progresivni demokrati, koja se ubraja među liberalne političke opcije.

Prema još neslužbenim rezultatima, od 166 mandata, Fini Fail pripalo je 80 mandata, a Progresivnim demokratima osam.

Izbornim gubitnicima postala je oporbena kršćansko-demokratska stranka Fina Gael, kojoj je broj mandata pao s 54 na 31. Predsjednik stranke, Michael Noonan, koji je za šefa Fina Gael izabran tek u veljači 2001. godine, iste večeri kada su za stranku počeli pristizati katastrofalni rezultati, podnio je ostavku.

Uz 14 neovisnih kandidata, izbornim pobjednicima mogu se smatrati i republikanska Sinn Fein, koja je broj mandata povećala s jednog na pet te irski "Zeleleni", koji su skokom s dva na šest mandata, zabilježili do sada najveći uspjeh.

Socijaldemokratska stranka uglavno je zadržala svoje izborno tijelo, te je osvojila 21 mandat, no ona je izgubila nekoliko prominentnih zastupnika, među inima bivšeg ministra vanjskih poslova Dicka Springa. Spring je mandat izgubio protiv Martina Ferrisa, kandidata Sinn Feina, koji je 13 godina života odležao u zatvoru kao aktivist Irske Republikanske Armije.

Povratak Sinn Feina

Izborni uspjeh Sinn Feina, najstarije irske stranke zastupljene u parlamentu i osnovane 1905. godine, ujedno je najava povratka na južnoirsku političku scenu u velikom stilu, iako nije postignut deklarirani cilj šefa stranke Gerryja Adamsa da stranka postane prijeko potrebnimm koalicijskim partnerom "sestrinskoj" Fina Fail.

Dok je u Sjevenoj Irskoj Sinn Fein zbog povijesnih razloga ostao politički prisutan i nakon neovisnosti Dublina, u Republici Irskoj ona je gotovo posve nestala. Stranka se oporavila, međutim, na parlamentarnim izborima 1997. godine, kada je osvojila jedan mandat.

Sinn Fein se u južnoj Irskoj sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća raspala na republikansko krilo, koje nije prihvaćalo sporazum s Londonom, posebice uvjet o političkoj podjeli Irske na sjever i jug, te na "nagodbenjačko" krilo, koje je smatralo kako se ugovorom s Velikom Britanijom postigao maksimum politički ostvarivog.

Iz republikanskog krila nastala je 1926. godine Fina Fail, kao nacionalistička stranka, a iz "nagodbenjačkog" krila, udruživanjem triju stranaka 1933. godine, Fina Gael.

Odmah nakon što je postalo vidljivo da Fina Fail neće dobiti apsolutnu većinu mandata, Ahern je obnavljanje koalicije ponudio Progresivnim demokratima.

Međutim, šefica stranke Mary Harney rekla je kako s Fina Fail prvo želi pregovarati o mogućem programu nove vlade, jer, kako je kazala, Ahern je u situaciji da mu je za vladanje dostatna potpora nekolicine neovisnih zastupnika.

Republikansko-liberalna koalicija

Irski politički komentatori ocjenjuju, pak, kako će dosadašnja republikansko-liberalna koalicija ipak biti obnovljena za sljedećih pet godina.

No kako god ispali pregovori s Progresivnim demokratima, izvjesno je kako će Ahern po drugi put dobiti mandat za postavljanje vlade, što se u Irskoj nije više dogodilo od 1969. godine.

Izborni uspjeh Ahern može zahvaliti ponajprije dobroj gospodarskoj politici, koja je za njegova mandata u prosjeku uspjela postići rast društvenog proizvoda od sedam posto, osjetno višim nego u drugim članicama Europske unije.

Kao dugoročni efekt, Fina Fail, jednako kao i Sinn Fein, uknjižili su i uspjeh u sjevernoirskom mirovnom procesu, koji je bar formalno, predvidio mehanizme plebiscitarnog ujedinjenja Sjeverne Irske s Republikom Irskom.

Pobjedu Fina Fail, međutim, službeni Bruxelles dočekao je razmjerno hladno. Naime, Ahernu nije uspjelo pridobiti većinu Iraca za proširenje Europske unije.

U referendumu o proširenju prije dvije godine, Irci su većinom odbili prihvatiti Sporazum iz Nice, kojim se predviđa učlanjenje drugih država. Ako bi se ishod referenduma ponovio, proširenje Europske unije ostao bi neostvariv san.

No, ispitivanja javnog mišljenja pokazuju kako su Irci u odbijanju Sporazuma još više "otvrdnuli". Razlog tome su dva faktora: strah da bi proširenjem subvencije EU-a Dublinu presušile, te naglo povećan broj stranih radnika, koji u Irskoj, u granama od elektronike do zdravstvene pomoći, s lakoćom pronalaze posao.

Zvonimir MILAS