NI DRUGOG DANA UGOVARANJA DOPUNSKOG ZDRAVSTVENOG OSIGURAVANJA GUŽVE NE JENJAVAJU

RIJEKA – Četrdeset godina sam radila i plaćala zdravstveno osiguranje i sad sam bijeda živa koja moram plaćati doktore, ovo što se događa je jedna velika sramota. Bolje da sam išla u Njemačku čistiti zahod, nego što sam diplomirala ekonomiju, sada bih s bijelim »merdžom« ovamo dolazila, a ne ovako. Ali, svakako ćemo glasovati kad dođe vrijeme, govori Milica Kutleša, jedna od preko tisuću umirovljenika koji su jučer ujutro opsjedali hodnike zgrade Područnog ureda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Rijeci, nastojeći se dopunski osigurati. Ili su nam stariji sugrađani jako bolesni ili im je HZZO ciljanom propagandom utjerao strah u kosti da više ništa u zdravstvu neće moći dobiti besplatno osim ako osiguranje dodatno plate. I to odmah! Prekjučer je jedna starija osiguranica, gurajući se do šaltera, pala u nesvijest. Jučer se, kroz uska vrata socijalnog, kao kroz iglene uši, u carstvo »besplatnog« liječenja pokušavalo ugurati nekoliko puta više ljudi no što je kroz vrata moglo ući, a da se nitko od zaposlenih nije sjetio otvoriti još jedno krilo ili na bilo koji drugi način olakšati protok ljudi. Čak je i naš fotoreporter dobio po leđima dok se pokušavao nekako izvući iz znojne i ogorčene gomile. Nigdje na ulazu u zgradu nije stajao natpis da nema roka za dopunsko osiguranje i da se dopunski može osigurati bilo kada tijekom godine, pa da prema tome nema razloga za gužvu.

– Zašto nam, ako nas već imaju u kompjuteru, nisu poslali prijavnice kući, pa neka onaj tko želi, potpiše i pošalje obrazac natrag. Ovako, stekao sam dojam da to netko želi da bude ovako. Drugi umirovljenik, Matija Benković, također iz Kastva, kaže da je procedura dodatnog osiguravanja krajnje ponižavajuća i grozna, a kakav je i odnos prema osiguranicima općenito, te se pita zašto se osiguranicima nije omogućilo da se dodatno osiguravaju u svojim područnim ambulantama. Oni koji su se uspjeli progurati kroz ulazna vrata, nisu znali kamo dalje, jer je u prizemlju bila samo jedna djelatnica koja je davala informacije, a na katu niti jedna, osim djelatnice mirovinskog osiguranja, koja je naglasila da pomaže ljudima samo zato jer je to njena dobra volja. Umirovljenica s Drenove Milena Stanković Tibljaš ispunjava formulare klečeći kraj jedne stolice na kamenom podu.

– Ovo je obično pljačkanje sirotinje, 50 kuna mjesečno za mali, 600 za najveći popust. Odakle jednom umirovljeniku 600 kuna?! Zdenka Inić pak kaže da je 20 godina u mirovini i da nikada nije mislila da će doživjeti da plaća ono što je već jednom platila, zdravstvenu zaštitu za koju je izdvajala cijeli radni vijek. Julijana Belušić ima 724 kune mirovine i platit će 50 kuna za dodatno osiguranje, ali ako je razočaraju, prekinut će ugovor. Bilo je ipak, istina rijetkih, i drugih mišljenja. Umirovljenik Cvetko Raukar, bivši rendgen tehničar koji je radni vijek odradio u KBC-u Rijeka, mišljenja je da ljudi ne razumiju koliko zdravstvo košta i da je bilo krajnje vrijeme uvesti dopunsko osiguranje, pa makar se u početku stvarale i gužve.

Jelena SEDLAK