ZAGREB, 28. svibnja - Hrvatska i Slovenija ponovno su pred pregovaračkim zidom nakon što u 11 godina nisu uspjele riješiti ni jedno otvoreno pitanje. Umjesto rješavanja, odnosi se sve više zaoštravaju.

Kad je riječ o najtežem sporu, onom o Piranskom zaljevu, postoje samo tri rješenja. Prvo, da Račan pokuša nagovoriti svoje koalicijske partnere da prihvate sporazum koji je parafirao. Drugo, da Slovenci popuste i započnu novu rundu pregovora o utvrđivanju granice. Ili, treće, da se cijeli slučaj preda na arbitražu Međunarodnog suda pravde u Haagu.

Uvjerena u svoju snagu, Slovenija je u posljednjih nekoliko tjedana krenula u agresivnu diplomatsku inicijativu, no akcija baš nije urodila plodom. U Bruxellesu je pokušala odbaciti bilo kakvu mogućnost međunarodne arbitraže, no pokazalo se da Europsku uniju ne zanimaju hrvatsko-slovenske svađice o malom dijelu mora. U pripremljenoj rezoluciji, Hrvatskoj i Sloveniji se preporučuje (tko zna koji put) da međusobne probleme riješe - same. Ako to ne budu mogle, Bruxelles im predlaže međunarodnu arbitražu.

U silnim naporima da promovira vlastiti interes, slovenski ministar vanjskih poslova u posljednjih je tjedan dana agresivnom medijskom inicijativom, koja nalikuje neslužbenoj predizbornoj predsjedničkoj kampanji, doveo u pitanje i važeći sporazum o malograničnom prometu.

Takav pristup govori i o tome da je Rupel zbog interesa spreman »zaboraviti« i već prihvaćena načela - protestira što hrvatski ribari love u vlastitom dijelu Piranskog zaljeva, prejudicirajući slovenski suverenitet tamo gdje to nije još određeno! Sporazum je, naime, samo parafiran, nije ni potpisan niti ratificiran. Rupelova prijetnja da će povući sporazum o malograničnom prometu također mu ne ide u prilog - prema tom sporazumu, i hrvatski i slovenski ribari mogu loviti ribu u cijelom Piranskom zaljevu, do konačnog određenja granice. Podizanje ionako visoke temperature smanjuje mogućnost pronalaženja diplomatskog rješenja. Medijski je rat nastavljen razmjenom diplomatskih nota, što je dosad u pravilu završavalo sastancima na najvišoj političkoj razini. Ovaj su put šanse da se to dogodi sve manje - ni jedna strana ne pokazuju naznake popuštanja pa je međunarodna arbitraža sve izglednija. A sudski sporovi na Međunarodnom sudu pravde traju vrlo dugo i ako do arbitraže dođe, Hrvatska i Slovenija će rješenje graničnog spora čekati godinama.

Hrvatska je izborila diplomatsku pobjedu u Bruxellesu, jer su rezolucijom srušene sve slovenske nade da će moći izbjeći međunarodnu arbitražu. Ipak, hrvatska strana strahuje da Račanov paraf na sporazumu može opteretiti arbitražu, odnosno njen rezultat.

Posljednji su sukobi na relaciji Ljubljana - Zagreb pokazali, među ostalim, kako su neutemeljene priče o tome da Slovenija 2004. neće moći ući u EU zbog neriješenih sporova s Hrvatskom. Takva je teza potpuno promašena, pokazalo se prošlog tjedna Bruxellesu, koji o tom problemu nije imao pojma. Naravno, za EU je poželjno da su granični sporovi među susjedima riješeni, no hrvatsko-slovenski spor o djeliću mora ne bi trebao eskalirati u sukob.

No granice nisu jedini problem hrvatsko-slovenskih odnosa. Dvije se zemlje još nisu dogovorile o NE Krško, a dug Ljubljanske banke hrvatskim štedišama još nije isplaćen. Svi ti »slučajevi« zahtijevaju malo vještiju diplomaciju od ovih dviju koje imamo.

Kad je pak riječ o Piranskom zaljevu, i Račan i Drnovšek snose odgovornost; Račan zbog nepripremljenosti, kad je nepromišljeno parafirao sporazum koji nam nije u interesu, a Drnovšek zbog pohlepe, kad je vidio da može uzeti ono što objektivno ne može dobiti. U međuvremenu se dogodila »Rupelijada«.