Slobodna Dalmacija: 02. 06. 2002.
DARKO PETRIČIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR, AUTOR KNJIGE "KRIMINAL U HRVATSKOJ PRETVORBI":
Šima Krasić ovom revizijom odigrala je i za novu vlast
Mislim da je Šima Krasić ovom revizijom odigrala i za HDZ, ali i za interese pojedinaca iz ove vlasti, koji su prilično "umočeni" u privatizacijski kriminal. Recimo, i ministar Radimir Čačić imao bi štošta reći o slučaju privatizacije Coninga
Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ
Dosadašnje rezultate revizije privatizacije, dosege satisfakcije na koju mogu računati oštećeni građani i ideju o objavi imena korisnika menadžerskih kredita za Slobodnu Dalmaciju komentira ekonomski analitičar, autor knjige "Kriminal u hrvatskoj pretvorbi" i izdavač poslovnog magazina "Profit" Darko Petričić.
Zašto je, odmah nakon usvajanja saborskoga zaključka, krenula medijska ofenziva iz Hrvatske udruge poslodavaca protiv objavljivanja imena korisnika menadžerskih kredita i direktora banaka koji su ih odobravali?
Zato što bi se objavljivanjem imena otkrila njihova uključenost u nepravilnosti u pretvorbi i privatizaciji. U Zakonu o reviziji pretvorbe jasno stoji da je glavni zadatak ispitati sva tijela, institucije i pravne osobe koje su sudjelovale u pretvorbi i privatizaciji, te objasniti njihove međusobne transakcije i aranžmane.
Ima li osnove za bojazan IDS-ova zastupnika Damira Kajina da će iz revizije biti izuzet "uspješni" Agrokor Ivice Todorića, a da će nastradati "neuspješna" Diona Miroslava Kutle?
Tako zapravo ispada. Od 100 poduzeća koji su sabornici dobili na klupe u izvještaju Državne revizije nema nijedne Todorićeve tvrtke, koji je na sumnjiv način došao do nekadašnjeg trgovačkog lanca Unikonzum, a poslije lančanom reakcijom i kreditima Zagrebačke banke kupio ostale svoje tvrtke. Slična je stvar i s Dukatom, koji je Luka Rajić grozničavo pokušavao prodati nakon izborne pobjede koalicije koja je obećavala energičnu reviziju privatizacije. No, ni Dukat nije na popisu obrađenih tvrtki, unatoč golemom zanimanju javnosti o pojedinostima koje su omogućile vozaču kamiona da kupi jednu od najmoćnijih nacionalnih tvrtki.
Rajićev Dukat ipak nije propao. Gdje povući liniju između uspješnog poduzeća i načina na koji ga je pojedinac stekao?
Lako je biti uspješan kad imate monopol. Mljekarstvo je deficitarna grana u Hrvatskoj i u njemu jednostavno ne možete izgubiti, kao uostalom ni u trgovini, koja je punih deset godina bila bez međunarodne konkurencije. Tu uopće ne treba neko veliko umijeće da bi se uspješno poslovalo.
Kakvu zadovoljštinu nakon svega oštećeni radnici uopće mogu očekivati?
Prije pretvorbe u Hrvatskoj je bilo 80 tisuća nezaposlenih, a danas ih imamo 400 tisuća. Razlika od 320 tisuća direktna je posljedica nakaradne privatizacije. Grad veličine Rijeke ili Splita "žrtvovani" su za nečije kriminalno bogaćenje.
Nakon 2000. građani nisu očekivali povratak svojih radnih mjesta, nego barem otkrivanje imena glavnih aktera ove nacionalne katastrofe. Sada se pak svi trude pokazati da to nije moguće. Vlast je imala dvotrećinsku većinu u parlamentu, i ako je mogla dva puta mijenjati Ustav, mogla je i donijeti zakon o reviziji pretvorbe koji bi onemogućio ovakve situacije. Očito nije postojala politička volja da se ospore pojedini privatizacijski slučajevi.
Je li hrvatsko pravosuđe, nakon klimave tužbe protiv Miroslava Kutle u slučaju Tisak, i neutvrđivanja krivaca za aferu Dubrovačke banke, uopće sposobno procesuirati ovakve slučajeve?
U ovakvoj pravnoj klimi kakva vlada Hrvatskom više se i nije moglo očekivati. Zato je u startu trebalo dati veće ovlasti državnoj reviziji i inzistirati na utvrđivanju podrijetla novca kojim su tvrtke kupljene.
Ona ih je, tvrde u vladajućoj koaliciji, i imala već po Zakonu o privatizaciji?
To je prebacivanje loptice, na koje će Šima Krasić elegantno odgovoriti da su te ovlasti nejasne. Osobno sam bio šokiran odabirom prvih stotinu slučajeva, jer među njima nisu istražene najveće privatizacijske afere, u kojima su kupovane i nestajale tvrtke vrijedne stotinu i više milijuna dolara. Mislim da je Šima Krasić ovom revizijom odigrala i za HDZ, ali i za interese pojedinaca iz ove vlasti, koji su prilično "umočeni" u privatizacijski kriminal.
Na koga pritom mislite?
Pa, recimo, mislim da bi i ministar Radimir Čačić imao štošta reći o slučaju privatizacije Coninga.