Slobodna Dalmacija: 02. 06. 2002.

Pucanj u pravnu državu

Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ

Veselin Marinov, zaštićeni svjedok obrane u procesu tzv. zločinačkoj organizaciji, tjelesni čuvar Mladena Naletilića Tute i bugarski diplomac KGB-a, pod hicima pištolja Vinka Žuljevića Klice skončao je u petak u kafiću NBA u istočnom dijelu Zagreba. Čovjek kojemu je Gojko Šušak osobno polovicom devedesetih ishodio hrvatsko državljanstvo i izvukao ga iz ralja bugarskoga pravosuđa koje ga je tražilo zbog ubojstva, koji bi mogao napisati roman o mutnim poslovima bivšeg ministra obrane i njegove zloglasne hercegovačke ekspoziture u Tutinoj Kažnjeničkoj bojni, i koji se u zagrebačkom podzemlju poodavno hvalio da u vlastitoj šaci drži oba zavađena mafijaška klana, i Sliškov i Jelavićev, nikada više neće dobiti priliku otkriti kockice mračnoga mozaika kojim je iscrtana desetogodišnja veza vlasti, ratnoga zločina i organiziranoga kriminala.

No, ubojstvo Marinova po jednom sitnom detalju ipak ne spada u referentnu ladicu još jednoga u nizu mafijaških obračuna na vrućem zagrebačkom asfaltu koji će društveni kroničari benevolentno iskoristiti za povijesnu paralelu između tranzicijske Hrvatske i Chicaga dvadesetih. Marinov je bio "pas rata" nimalo različit od Jamesa Cappiaua i ostalih pripadnika kriminalno-obavještajnog ešalona kojega je u ratnom vihoru vlast dovukla za obavljanje prljavoga posla, ali je istovremeno bio i zaštićen svjedok u procesu koji je hrvatska država vodila protiv jedne mafijaške organizacije.

Potpuno je irelevantno što je svoj status "zaštićenoga svjedoka A" zaslužio na zahtjev obrane; taj čovjek jednostavno nije smio umrijeti. Nevažno je što on sam zaštitu nije tražio; policija mu je, zbog lampice ugroženosti njegova života koja već mjesecima gori na "crvenom", i sama trebala dodijeliti zaštitu.

Pogotovo ne nakon hladnokrvne likvidacije Milana Levara koja je, šest mjeseci nakon trećesiječanjske pobjede vladajuće koalicije, ozbiljno priprijetila svim potencijalnim svjedocima koji su smogli hrabrosti (kao gospićki haaški štićenik jučer) ili, pak, zbog vlastitih grijeha bili stjerani u kut (kao Marinov danas) - progovoriti o najrazličitijim prljavštinama za koje zakon ne propisuje kazne manje od dvadesetak godina robije.

Zato su i meci ispaljeni u petak zapravo pucanj u pravnu državu i instituciju zaštićenoga svjedoka, to više što prve najave pokazuju da su informacije o stvarnom identitetu "zaštićenoga svjedoka A" procurile iz Državnoga odvjetništva. Frustracija je to veća ako se zna da u ništa boljem položaju nije ni šest svjedoka koji u istom procesu stoje na listi tužiteljstva i koji, zamjeraju danas odvjetnici "zločinačke organizacije", za razliku od Marinova imaju 24-satnu policijsku zaštitu. "Pokajnik" Tomislav Marinac javno je govorio o prijetnjama koje dobiva zbog toga što svjedoči protiv Jelavića i njegova remetinačkog društva, pa i o mecima koji su već proletjeli u blizini njegove glave.

Hrvatska je tako postala država u kojoj nitko nije siguran, a ponajmanje oni koji bi to najviše trebali biti - zaštićeni svjedoci.