Vjesnik: 04. 06. 2002.

Vrijeme je da se spustimo na zemlju

BRANKO VUKŠIĆ

Pazite, čovjek pod čijim je višegodišnjim vodstvom Croatia Line ostao bez ijednog broda i završio na prosjačkom štapu ima obraza stotinama tisuća HTV-ovih gledatelja držati lekcije o gospodarstvu i svojoj uspješnosti?! Umjesto da se pokrije ušima i izbjegava ljudima frenkvetnija mjesta, Dario Vukić piše - sebi sličnima - programe za ružičastiju hrvatsku budućnost. Kada su mu i voditelj »Nedjeljom u 2« Aleksandar Stanković, i njegovi pobočnici Renata Ivanović te Viktor Vresnik nekoliko puta spočitnuli nestručnost za posao glavnog menadžera Croatia Linea, Vukić im je kontrirao demagoškim parolama i hrpetinom brojki, koje su, na kraju krajeva, dovele nekad i u svijetu uglednog hrvatskog brodara u stečaj a njegove radnike, jasno, na ulicu.

I Stankovićevo pitanje bi li postao direktor Croatia Linea da nije član HDZ-a, Vukić je prešutio. Zašto? Zato što ga nitko kome je poslovnost ispred ideologije nikad ne bi bez menadžerskog iskustva postavio na čelo tvrtke koju je trebalo izvući iz velike gabule. Pri Vukićevu je postavljenju presudila podobnost, pa je gotovo infantilno prikrivati svoje slabosti doskočicama: »Pametan zna koliko ne zna, a budala misli da sve zna!«

Čovjek koji je uspio »potopiti«, kako je to svojedobno točno konstatirao Vladimir Primorac, sve hrvatske brodove, ni danas nije svjestan, potvrdio je njegov japajapajući nastup na HTV-u, koliko - ne zna. Tako je uz flotu u vodu bačen i aforizam o budalama. Za koje Vukić drži sve pravdoljubivo općinstvo, podmećući mu politikantsku tezu da je HDZ za svoju odgovornost prema privatizaciji platio gubitkom izbora! S njim se, na žalost, u potpunosti slaže i nova vlast koja je svojom inertnošću i nesposobnošću već amnestirala mnoge pretvorbene pljačkaše. Naime, zbog zastare im - potvrdio je to sudac županijskog suda Ranko Marijan - možemo, svi skupa, staviti soli na rep. Ili, gospoda političari, i oni bivši i - naročito - ovi sadašnji, ozakonili su zločin zbog kojeg će ispaštati naraštaji Hrvata. Marijanova pretpostavka da bi na sudu mogli završiti - jer su svojim ponašanjem omogućili pljačku - i saborski zastupnici, i ministri, i šefovi privatizacijskog fonda zvuči poput lošeg SF-a. Uostalom, zastupnici koji su donijeli kriminalno loše zakone, direktori banaka koji su devet mjeseci dijelili tzv. managerske kredite po stranačkome ključu, direktori Fonda za privatizaciju koji su poduzeća prepuštali u ruke podobnih i nesposobnih, umjesto tuženika postaju tužitelji. Kao u kakvom dobrom srednjevjekovnom vodvilju, koji postaje hrvatska stvarnost.

Lošim SF-om pokazale su se i nadobudne prognoze da hrvatski nogometaši mogu ponoviti uspjeh iz Francuske. Za šankom, u teoriji ili mašti da ali ne, pokazalo se, i na terenu. Kako igrači, pa taman bili (nekad) i virtuozi, mogu igrati na SP-u bolje kada su čitavu sezonu igrali malo ili uopće nisu igrali?! Nisu angažmanom i uspjehom razočarali Šuker i Prosinečki, već smo mi pretjerali sa svojim očekivanjima. Koreju i Japan već danas - mada ima nade, rekli bi nepopravljivi optimisti - svrstajte u još jedno spuštanje na zemlju.