Vjesnik: 06. 06. 2002.

HTV ugađa samo neradnicima

BRANKO VUKŠIĆ

Treći HTV-ov program u vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva koncipiran je za neradnike i markirante - požalilo mi se u tri dana barem dvadesetak gledatelja čija mišljenja, kako kažu, na HTV-u ismijavaju.

»Kad nazovem Prisavlje, prebacuju me s telefona na telefon kao budalu. Možete li se barem vi zauzeti za prava onih koji financiraju program?«, pita Zagrepčanin Željko K.

A što to toliko ljuti gledatelje koji u vrijeme izravnih prijenosa - zamislite! - ili rade ili su u školi? Činjenica da u popodnevnim satima nema skraćenih reportaža utakmica koje su odigrane taj dan, što je veliki HTV-ov promašaj. Urednici s Prisavlja priklonili su se rješenju koji iziskuje najmanje truda, vremena i umijeća, pa nakon jutarnjih izravnih prijenosa, te iste utakmice navečer, u sklopu Nogometne televizije, repriziraju. Ma koliko god loše i dosadne bile. Važno je ispuniti vrijeme i ostaviti privid velikoga, kreativnog angažmana i brige za gledatelje. Gledatelji su tako opet za HTV (jednu od autonomnih, monopolističkih država u državi) zadnja rupa na sviralu. Da nisu, HTV bi, što mnogi traže, u popodnevnim i predvečernjim satima dajdžestirao utakmice, te ih s dobrim, nestereotipnim komentarima ispucao do Dnevnika.

A zašto to HTV ne radi?

Zato što se, poput političara, ne želi prilagoditi gledateljima, nego traži da se gledatelji prilagode »autonomnoj republici Prisavlje«. Uostalom, otiđite na bolovanje, markirajte ili gledajte navečer reprize. Mjesec dana se prilagodite HTV-u, sve podredite nogometu i ne tražite više da za pišljivih pedesetak kuna HTV išta prilagođava vama!

Od četvero voditelja Nogometne televizije, ofenzivna je, dinamična i optimalno efikasna - kao Šuker u najboljim golgeterskim danima - jedino Daniela Trbović Vlajki, kojoj i mozak i jezik rade sto na sat. Pred kamerama se snalazi kao riba u vodi, što je urednike Damira Matkovića, Aleksandra Kostadinova i Jasnu Ulagu Valić zasigurno nagnalo na razmišljanje koju će emisiju najesen ponuditi toj izuzetnoj voditeljici. Ležernost koju u pojedinim trenucima demonstrira Daniela Trbović, trebala bi vladati sve vrijeme nogometne televizije. Umjesto showa - što sport i sve oko njega jest - ponovno gledamo zatupljujuće, duge i zamorne analize nogometnih profesionalaca koji iz večeri u večer vrte po ustima istih dvadesetak rečenica. Nogometna je televizija pun pogodak samo onda kad se odmakne od rutine i klišeja koje u sportskom programu dovoljno trpimo tijekom godine. Nek" Svjetsko nogometno prvenstvo uistinu bude blagdan za koji se ne jedu uobičajena, a još manje podgrijana jela.

I Rene Bitorajac ima dobrih, svijetlih trenutaka. Jedan od njih dogodio se kad je komentirao utakmicu na engleskom, što je zapravo djelić kultne kazališne predstave »Izbacivači«. Ne pristaje Bitorajcu gard Jure Ozmeca ili Brune Kovačevića i sudjelovanje u »znanstvenim« analizama nogometanja bez ikakva odmaka. Isto tako amaterima komentatorima uzor ne bi smjeli biti prazni i porazni govorni gegovi HTV-ovaca, nego način na koji je taj posao u nekoliko minuta odradio Bitorajac.