Vjesnik: 07. 06. 2002.
Tko je usidrio pravosudnu reformu?
Račanova sudbena poslanica hrvatskoj javnosti iz Washingtona podsjeća na preuzetu premijersku obvezu u Vili Prekrižje: »Osobno odgovaram za reformu pravosuđa«/ Može li premijer u kratkom roku na sudski brod izvući tri najteža sidra koji reformu i dalje drže na vezu: sporo zakonodavstvo, nisku kvalitetu pravosudnih dužnosnika i ovdašnje medije kojima je reforma dosadna, a njez
ini rezultati blijedi pred primjerima sudskih skandalaVLADO RAJIĆ
Sasvim je privatno Mladen Bajić nedavno rekao: »Da je moguće Državno odvjetništvo pretvoriti u privatno poduzeće kojemu bih bio direktor, pošteno govoreći, u službi bih ostavio četrdesetak posto današnjih tužitelja«. Istina ili pretjerivanje?
Nije slučajno u Saboru nedavno prošao amandman Mate Arlovića kojim su sniženi koeficijenti ravnatelju Uskoka i njegovim zamjenicima za primjetnih 0,9, odnosno 0,2 jedinica. Već na ovom zasjedanju parlament će morati rješavati izmjene i dopune zakona o plaćama sudaca i pravosudnih dužnosnika kojima bi se izjednačili rangovi sudaca i državnih tužitelja. Ministarska odluka kontra saborskoj ili reformska nužnost?
Novim okvirnim mjerilima Ministarstvo pravosuđa utvrdilo je da tridesetak posto ljudi nedostaje ovdašnjim tužiteljstvima s obzirom na to da broj pristiglih predmeta godišnje raste prema stopi od šest ili sedam posto. Dr. Alan Uzelac, zagrebački profesor, i dalje tvrdi da je broj od 4398 sudaca i osta
lih pravosudnih dužnosnika na kraju prošle godine prevelik s obzirom na broj stanovnika. Mogu li ministarski pragmatizam i profesorska komparativnost biti istovremeno točne činjenice?Vlada je ovaj četvrtak utvrdila Prijedlog zakona o nasljeđivanju, kojim se nudi mogućnost da kompletne predmete s tog područja (lani ih je rješavano 98.641), umjesto sudova, preuzmu javni bilježnici. Usput, ta je mogućnost regulirana Zakonom o javnom bilježništvu, izglasovanim u Saboru prije osam godina. Znači li to da je prav
osudna reforma zapravo počela prije osam godina, ali je iz raznih razloga premijerska dirigentska palica koja dirigira žurbom, podignuta tek danas.I dok se uz mnogo muka provodi odredba Zakona o sudovima kojim se uspostavlja uredna veza izvršne vlasti i sudske uprave reizborom sudačkih predsjednika, javnim prostorom caruju afere pravosudnih neposlušnika koji do zakona i institucija poretka drže kao do lanjskog snijega. I ostaju sucima.
Zna li premijer Račan za sve te detalje pravosudne reforme koju načelno svi podržavaju? Odlučnost da tu stvar istjera do kraja objavio je popevši se na brdo državničkog posjeta SAD-u da bi se njegova poruka dalje čula. Račanova sudbena poslanica hrvatskoj javnosti iz Washingtona podsjeća na preuzetu premijersku obvezu u vili Prekrižje: »Osobno odgovaram za reformu pravosuđa«.
Gospodin premijer mora biti spreman da se, nakon povratka u zemlju, spusti ne samo na pragmatične nizine, nego da zaroni i u dubine otpora svakoj, pa onda i pravosudnoj reformi.
Primjerice, i HDZ i ondašnja oporba u 10 su godina vodili tri akcije protiv pretvorbenih kriminalaca, u zadnjem slučaju nazvanih ratnim profiterima. Kad je današnja vlast u povodu revizorskog iskaza doznala za kriminal u 80 od 100 ispitanih poduzeća, morala je otrpjeti i lijeve i desne udarce s pitanjem: »Zašto baš sad?«.
Onda tužiteljstvo i policija provale u opskurne bankarske putove Zaklade hrvatskog zavjeta. Isti oni koji, načelno, zagovaraju borbu protiv svih oblika kriminala, odjednom počnu kukati da to »komunjare« proganjaju Ivića Pašalića iz čisto stranačkih razloga, a u okviru svojih predizbornih radnji. Istovremeno, optužba na račun vlasti koju u svakoj prilici izriče isti Pašalić, u javnosti odzvanja i većim naslovima od onih pripisanih tijelima zaštite zakona i poretka.
Račan nakon povratka u zemlju, ako želi ispuniti pravosudni reformski zavjet, mora najprije u Sabor. Nek mu tamo objasne zastupnici (i njegovi i svi ostali) zašto se i s parlamentarne govornice kritiziraju loši zakoni i sporost u njihovu donošenju. Potom bi se morao spustiti do Zrinjevca i u Vrhovnom sudu saznati kad je to dogovoreno da bi stegovni postupci protiv slabih i lijenih sudaca značili lustraciju HDZ-ovih sudačkih kadrova. Na kraju, ne bi bilo loše da mu radno jutro počne čitanjem novina, pa da si objasni: ako sudačke afere prodaju naklade, što sve to znači za rasprodaju zemlje.