Vjesnik: 08. 06. 2002.

Zna Ozmec što meni treba

BRANKO VUKŠIĆ

Zato što sam se drznuo napisati svoje mišljenje i mišljenje mnogih drugih gledatelja o tretmanu Svjetskog nogometnog prvenstva na Trećem programu HTV-a, jako sam rasrdio Juru Ozmeca. Osim za Prisavlje uobičajene količine narcizma i uočene moje (u usporedbi s HTV-ovim) nevelike pogreške, sve ostalo je u Ozmecovu pismu mojoj malenkosti tek prenaglašena i prenagljena demonstracija povrijeđene taštine. Što sam ja to napisao da Ozmec - jedan od trojice urednika »Nogometne televizije« - ne razumije? Da se treba prilagoditi zahtjevima gledatelja, koji su silom zakona uglavnom financijeri programa kojim, slučajno, kormilari i Jura Ozmec.

I što je tu sporno?

To što smatram da bi HTV trebao u predvečernjim satima emitirati skraćene i prokomentirane, dvadesetak minuta duge snimke. Zna, međutim, Jura bolje što meni i onima koji su mi se obratili - jer do njega se ne mogu, naravno, probiti - najviše odgovara. Snimke, čija je duljina prilagođena zanimljivosti utakmice (što ja nisam odmah zamijetio ili oni to nisu odmah učinili), emitirane u udarnom terminu. Mogućnost izbora ili pogrešna Ozmecova procjena ne postoji. Tako je, kako Ozmec i HTV kažu.

Evo, gospon Jura, zašto potreba za snimke u predvečernjim satima. Mnogi bi, koje nogomet zanima umjereno, htjeli navečer, u prime timeu, pogledati i nešto drugo, primjerice emisije i autore koji po kvaliteti također spadaju u udarni termin. Na primjer »Brisani prostor« i lucidnoga Gorana Milića, koji je za crno-bijelog Ozmeca televizija u boji. Možda postoji i pokoji Hrvat koji bi otišao u kazalište, kino, na koncert... Ali Ozmeca i ostale urednike na HTV-u ne zanimaju zaposleni ljudi i oni koji (umjereno) vole nogomet, te im, na sreću, pogledi sežu malo dalje od njega. Po njima se udarni termin može iskoristiti kvalitetnije. Zar je to tako teško shvatiti?!

Pita me Ozmec sljedeće: »Recite mi, tko bi to od vaših "mučenika-gledatelja" uživao u skraćenoj snimci ranojutarnje utakmice u 15.20 sati, kako vi predlažete?«.

Prvo, Ozmecu, ne podmećite vrijeme i ne određujte kad gledatelji mogu, a kad ne mogu uživati. A kad već inzistirate na terminu, tad predlažem onaj od 18 do 19 sati. Sat vremena bilo bi dovoljno za najzanimljivije trenutke s tri utakmice nakon čega bi - da postoji televizija i urednici malo širih pogleda - šačica gledatelja mogla, informirana i zadovoljna, otići na jednu od, na primjer, predstava 19. tjedna suvremenog plesa.

Zato što smatram da su analize nogometnih utakmica - na način na koji to rade na HTV-u (pa taman to bilo pet minuta) - zatupljujuće, zato što mislim da je šestomjesečna misija Roberta Knjaza neuspjela, zato što se Ozmecove kolege jako trude (nije li to socrealistička floskula koja se nas gledatelja ne bi trebala ticati?!), zato što smatram zabavu »Nogometne televizije« promašenom, razgovore (i) s gostima koji ne pripadaju nogometnim krugovima (uz časne izuzetke) nategnutim, neumjesno improviziranim (kao što je bio onaj sa Željkom Pervanom) i praznim, Ozmec tvrdi da njegove umotvorine ne gledam. I gotovo. Gledam, gledam, i to previše, ali se malo toga iz njih - pa taman emitirali dnevno 24 sata te »vaše "Nogometne televizije"« - može vidjeti i saznati.