Vjesnik: 08. 06. 2002.

Pola sata u Ovalnom uredu

Iako su mnogi Račanu predviđali »foto safari u Bijeloj kući«, premijer je s američkim predsjednikom Bushom razgovarao pola sata, a njegov je posjet najavljen i na jutarnjem brifingu za izvjestitelje iz Bijele kuće

SANJA KAPETANIĆ

U Zagrebu su padale čak i oklade o sastanku premijera Račana i američkog predsjednika Busha. Jedna od često spominjanih opcija bila je da će se raditi o »foto safariju u Bijeloj kući«, odnosno pretpostavljalo se da će Račan s Bushom razgovarati onako u prolazu, na pet protokolarnih minuta, dovoljnih tek da se hrvatska javnost impresionira službenom fotografijom. Ne bi to, uostalom, bio prvi put da je hrvatski državni vrh tako prošao u Bijeloj kući. No ovaj put nije bio tako.

Račan je ipak u Ovalnom uredu proveo punih pola sata, a njegov je posjet najavljen i na jutarnjem brifingu za izvjestitelje iz Bijele kuće, što je također jedan od dokaza da je Račanov posjet Washingtonu dosad najuspješniji posjet nekog službenog hrvatskog izaslanstva najutjecajnijoj zemlji na svijetu. O tome svjedoči i uistinu impresivan popis najviših američkih dužnosnika s kojima se sastala hrvatsko izaslanstvo - od predsjednika Busha i državnog tajnika Powella, savjetnice za nacionalnu sigurnost, do ministara pravosuđa i trgovine. I to u trenutku kad je Amerika gotovo u potpunosti okupirana isključivo problemima s terorizmom. Tako je upravo na dan kad se sastao s Račanom, predsjednik Bush objavio za Ameriku vrlo važan prijedlog o povećanju broja ministarstava osnivanjem ministarstva za unutarnju sigurnost koje bi trebalo spriječiti nestajanje važnih sigurnosnih informacija u birokratskim labirintima američkih obavještajnih agencija. Zbog toga i činjenica da se gotovo do posljednjeg trenutka nije točno znalo kako će izgledati sastanak Račana i Busha ne mijenja mnogo na ocjeni da se radi o politički izuzetno uspjelom posjetu.

Dobar dio tog uspjeha odrađen je odavno u Hrvatskoj, koja je konačno prestala biti zemlja-problem s vrha svjetske liste kriznih žarišta. To je potvrdila i izjava Colina Powella na početku razgovora s Račanom. Prema nekim informacijama, američki državni tajnik rekao je da mu je to prvi razgovor taj dan na kojem se može malo opustiti. Naime, prije hrvatskog izaslanstva, njegovim su odajama u State Departmentu defilirali samo dužnosnici zemalja čije ponašanje zabrinjava cijeli svijet. Eto, izgleda da je i za Hrvatsku i te kako bolan problem Prevlake pred rješenjem za kojih šest mjeseci, iako će se o detaljima prijedloga rješenja za Prevlaku nešto više u javnosti znati tek nakon što Račan u New Yorku, početkom sljedećeg tjedna, razgovara s najvišim dužnosnicima UN-a.

Druga je priča vezana za gospodarsku komponentu posjeta. Na radnom ručku u američkoj trgovinskoj komori okupilo se manje tvrtki nego prije dvije godine i tek će se vidjeti je li i na gospodarskom polju hrvatsko izaslanstvo u Washingtonu uspjelo posijati kvalitetno sjeme. Odnosno, hoće li Hrvatska znati to sjeme njegovati do bogate žetve. Ne bi bilo prvi put da Hrvatska zakaže upravo u tom follow upu.

Premijer Račan bio je vrlo optimistično raspoložen nakon razgovora s predsjednicima Svjetske banke i Exim banke, koja vrlo povoljnim kreditima podmazuje put američkim ulaganjima u inozemstvu. Premijer tvrdi da je spreman osobno preuzeti brigu o dva do tri projekta koji bi se mogli ostvariti pomoću tih banaka, otprilike na način koji je izabrao za »guranje« gradnje autoceste Zagreb-Split u roku tri godine.

Dok ovo pišemo, hrvatsko izaslanstvo još nije razgovaralo s američkim ministrom pravosuđa. A od tog se razgovora dosta očekuje i Račan nije slučajno u dva navrata u Washingtonu najavljivao pokretanje reforme pravosudnog sustava, kao jednog od prioriteta njegove vlade do kraja ovog mandata. Naime, američki su gospodarstvenici u razgovoru nakon radnog ručka jasno pokazali da i te kako dobro znaju kakve probleme strane kompanije imaju s ulaganjima u Hrvatsku zbog sporog i neučinkovitog pravosudnog sustava, ali i, jasno su rekli, korupcije. Bez temeljitog sređivanja tog problema ni od američkih, pa i drugih stranih investicija, neće biti ništa, jer američki investitori imaju previše mogućnosti za ulaganja diljem svijeta, pa i u hrvatskom najbližem susjedstvu, da bi svoj novac ulagali uz rizik nezaštićenosti od samovolje nekih lokalnih šerifa.

Hrvatska se na Capitol Hillu može pohvaliti podrškom nekoliko vrlo utjecajnih senatora, a i lobisti iz drugih krugova uistinu se trude i snažno podupiru hrvatske interese. Ipak, gospodarsko je polje ono čija će žetva ovisiti isključivo o brizi koju u njega uloži Markov trg te o uvjetima koje stvori za ulaganja u gospodarski rast. Washington tu ne može puno pomoći. Pomoći će točno u onoj mjeri koja se isplati kompanijama koje porez plaćaju u SAD-u. Sve ostalo je demagogija.