Jutarnji list: 10. 06. 2002.

Analiza O neimenovanju čelnika važnih državnih institucija piše Nikola Jelić

Političko kadriranje blokira rad države

Vladajuća koalicija posve je preuzela HDZ-ovu kadrovsku praksu koja poznaje samo jedan kriterij: podobnost

Hrvatski fond za privatizaciju već mjesecima nema predsjednika jer je dosadašnji šef te važne državne institucije Hrvoje Vojković postao ministar gospodarstva. Ministar gospodarstva već mjesecima nema zamjenika jer je dosadašnja zamjenica ministra gospodarstva Maja Brinar napustila tu dužnost i otišla u Upravu Ine, gdje se brine o privatizaciji te kompanije. Na čelu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i dalje je stari direktor Zdravko Lončarec, iako Vlada nije zadovoljna njegovim radom i usprkos tome što je odavno proveden javni natječaj za izbor novog direktora.

Svi ti kadrovski problemi povezani su usko jedan s drugim i još nisu riješeni samo zbog toga što se vladajuća petorka ne može unutar sebe dogovoriti tko će biti novi šef HFP-a, novi direktor HZZO-a i novi zamjenik ministra gospodarstva.

Kao ni jednom do sada, međustranački pregovori o ta tri mjesta "zaglibili" su toliko duboko da već ugrožavaju funkcioniranje tih institucija.

Ma koliko se pojedini članovi Vlade trudili dokazati kako Fond za privatizaciju uredno radi svoj posao kao da ima predsjednika, to nije tako. Ni Ministarstvo gospodarstva ne može normalno funkcionirati bez zamjenika, pogotovo što je novi ministar Vojković doista "novi" na tom poslu, a Ministarstvo upravo sada priprema cijeli niz zakona koje treba braniti u Vladinim koordinacijama i u Saboru.

Da je poslovanje HZZO-a, koji raspolaže s milijardama kuna, također "zakočeno" zbog kadrovskih problema upozoravaju i iz Vlade, ali usprkos tome politika ide po svom.

Čelnici vladajuće koalicije nadmudruju se oko stranačkih kvota, skoro svaka stranka ima svog kandidata. HSLS čvrsto ostaje pri svom pravu na mjesto predsjednika HFP-a, pa je Malo vijeće HSLS-a već potvrdilo Gorana Hanžeka kao neupitnog kandidata za tu dužnost.

SDP-ovci, međutim, tvrde kako aktualni zamjenik predsjednika HFP-a Krešimir Starčević odlično radi svoj posao, te kako bi trebao ostati voditi Fond. HSLS parira takvom stavu na primjeru HZZO-a: ta stranka smatra da bi novi direktor HZZO-a trebao biti Tonči Buble, aktualni zamjenik direktora, jer i on, tvrde, dobro radi svoj posao.

HSLS je dao pravo SDP-u da imenuje svog kandidata na dužnost zamjenika ministra Vojkovića, ali još nije odabran ni uži krug kandidata među kojima bi onda ministar odabrao svog zamjenika.

A Vojković očito neće do pustiti da mu se doslovce nametne zamjenik, jer bi u tom slučaju Ministarstvo teško moglo funkcionirati, a i praksa je da zamjenik dobije "blagoslov" ministra bez obzira na to iz koje stranke stigao.

Cijelu priču oko imenovanja novog kadra zakomplicirao je i izbor novih šefova tajnih službi, oko čijih se imena premijer Ivica Račan, kako tvrdi, također mora konzultirati s koalicijskim partnerima. Račanov put u Ameriku, naravno, odgodio je sva imenovanja. U svakom slučaju, čini se kao da nikoga nije previše briga za funkcioniranje institucija čiji se čelnici biraju, već je sve najviše briga da ta mjesta popune "svojim" ljudima.

Takva kadrovska politika daleko je od one koju je petorka zagovarala, dapače, vladajuća koalicija posve je preuzela HDZ-ovu kadrovsku praksu koja poznaju samo jedan kriterij: podobnost.