Vjesnik: 12. 06. 2002.

Pašalić računa na narodnu amneziju

Pašalićevo svjedočenje potaklo je i temu hrvatske uloge u BiH. Tema se uvijek sama nametne, događaji je isprovociraju. No uvijek se nađu oni koji tvrde da se to nije dogodilo baš tako ili da o tome nisu ništa znali / Pašalićevo svjedočenje stoga može biti samo podsjetnik na to da se s prošlošću valja suočiti bez fige u džepu

BRUNO LOPANDIĆ

Pašalićevo svjedočenje u Haagu u prvi je plan ponovno stavilo pitanje hrvatske uloge u Bosni i Hercegovini. Izjave dr. Pašalića o tome da Hrvatska ni na koji način nije sudjelovala u ratu u BiH, da je Tuđman i u Hrvatskoj samostalno donosio vrlo malo odluka, a da su Hrvati u BiH odluke donosili potpuno samostalno, izazvala je opći smijeh na promatračkoj galeriji Haaškoga suda. Stvari, međutim, uopće nisu smiješne.

Više od dvije godine koalicijske vlasti u Hrvatskoj traju prepucavanja i natezanja o tome što su to radile hrvatske snage u BiH. U Hrvatskoj se stalno raspravlja o nečemu u njezinu bližem i daljem okruženju.

Sadašnjoj vlasti, osim nekoliko rijetkih iznimaka, nekako nedostaje odlučnosti da stvari nazove pravim imenom. Naravno da je Hrvatska vojska ratovala u BiH. Naravno da je Tuđman bio opsjednut podjelom Bosne i »humanim« preseljenjem stanovništva. I bez naknadnog čitanja objavljenih transkripata, naravno da se znalo da je bivšoj vlasti izuzetno stalo da u Hrvatskoj ostane što manje Srba. Znalo se i to da je zbog toga uveden etnički inženjering dovođenjem Hrvata iz BiH i s Kosova na netom oslobođena područja.

Znalo se i da je politička struktura duboko upletena u kriminal međunarodnih razmjera. Znalo se, naravno, da je zbog takve politike Hrvatska bila izolirana i prezrena u svijetu.

Slično kao i u netom otvorenom slučaju »brojanja Srba « u Hrvatskoj, Pašalićevo svjedočenje potaklo je i temu hrvatske uloge u BiH. Tema se uvijek sama nametne, događaji je isprovociraju. No uvijek se nađu oni koji tvrde da se to nije dogodilo baš tako ili da o tome nisu ništa znali. To uključuje i bivšu oporbu, odnosno današnju vlast, koja je također u Saboru dizala ruke za odluke s kojima se danas ne može ponositi. Pašalićevo svjedočenje doprinos je pokušaju narodne amnezije koji nailazi na plodno tlo kod vladajuće koalicije koja očigledno ne zna što bi sa zajedničkom prošlošću.

U sveopćoj prljavštini rata u BiH stoga treba podsjetiti i na desetke cisterni goriva koje je Zagreb slao bosanskim Srbima dok je u isto vrijeme haaški osumnjičenik Martić divljao po »Krajini«. Treba podsjetiti i na tenkove koje je HVO iznajmljivao kod bosanskih Srba. Tarifa se točno znala, u sat. Tenk se mogao iznajmiti s posadom ili bez nje.

Početak hrvatskog upletanja u BiH značio je i prekid potpore Njemačke, zemlje koja je zajedno s Austrijom jedina i do kraja zagovarala međunarodno priznanje Hrvatske. Sulude opsesije o novoj podjeli svjetova i civilizacija bivšeg predsjednika, građani su platili desetogodišnjom izolacijom. Zato priča o salveti Paddyja Ashdowna nije uopće bitna. U jednom trenutku svim obavještajnim službama bilo je zapovjeđeno da pronađu dokaze o tome kako Zapad želi na ovim prostorima podijeliti civilizacije. Hrvatski špijuni dobili su dnevnice i rastrčali se diljem svijeta kupujući sve atlase ne bi li pronašli dokaze. I naravno, našli su ga.

U zrakoplovu na putu za Madrid 1998. godine zbog sastanka Vijeća za provedbu Daytonskog sporazuma (PIC) vozio sam se s izaslanstvom Herceg-Bosne. Tada mi je jedan njihov dužnosnik povjerio da, dok je njih, musliman neće kročiti na njihov teritorij. Sastanak u Madridu bio je obilježen Tuđmanovom odlukom da se sukobi s NATO-om kod Martina Broda. Taj isti dužnosnik rekao je da, čim se vrate u Zagreb, idu na sastanak s predsjednikom. Njegova formulacija bila je: »Moramo ići na roditeljski!«.

U Madridu su sastanci za mnoge bili dosadni, a veliki problem bila je jedna nogometna utakmica hrvatske lige. Da bi se prevladao taj problem, prijatelj u Mostaru nazvao je onoga u Madridu sa službenog mobitela. Ovaj u Madridu utakmicu nije mogao gledati, ali je prijenos slušao preko otvorene linije. I tako sat i pol.

Pašalićevo svjedočenje stoga može biti samo podsjetnik na to da se s prošlošću valja suočiti bez fige u džepu i bez neinteligentnog politiziranja. Svilanović je to učinio. Nažalost, bez jeftinog politiziranja kod nas izgleda neće proći. Budišini stranački čelnici već su najavili da će se zamjenik premijera suprotstaviti novim optužnicama ako budu rađene po zapovjednoj odgovornosti. Kad će mu Goran Granić napokon objasniti da je to načelo rada Haaškog suda za sve slučajeve?

Jedina dobra vijest došla je iz Poljske. Unatoč lošem stanju u gospodarstvu, Poljska se silno trudi da bi ispunila kriterije Europske unije i zato je izbila na prvo mjestu među svim kandidatima. Pametnome dosta.