Slobodna Dalmacija: 12. 06. 2002.

AKTUALNO - ŠTO SE MOŽE OČEKIVATI OD NOVOG POSJETA MESIĆA SARAJEVU

Ploče u sendviču od meze i boze

Od susreta dvaju "razvlašćenih" predsjednika u Sarajevu 17. lipnja ne možemo očekivati ništa konkretno osim dobre meze, dva tri vica i uobičajene završne diplomatske boze veleposlanika Vrbošića i Dizdarevića. Pravi razgovori o luci Ploče čekaju Račana i izborne pobjednike nakon 5. listopada

Teško, bit će vraški teško ponoviti onaj idiličnobajkoviti prizor Mesićeve slavohlepne šetnje Baščaršijom. Ratom ispaćene, mirom poluozarene i svekoliko izvarane, pljeskale su onomad Sarajlije "našem" Stipi pred televizijskim kamerama, umišljajući kako je pred njima "uskrsnuo" neki novi, sasvim slučajno (nacio)hrvatski, a širinom svoje plemenite slavenske duše onaj stari, svima znani i svemili, jugonacionalni Tito.

I eto njima hrvatskog predsjednika Mesića opet u Sarajevu već za nekoliko dana, preciznije u ponedjeljak 17. lipnja, ali, kao za vraga, nekoliko aktualnih "zlosretnih okolnosti" već sada navješćuje nimalo vedro, dapače, vrlo tugaljivo ozračje na sjednici Međudržavnog vijeća za suradnju BiH i Hrvatske.

Pukao film

Na prošloj sesiji u Zagrebu, podsjetimo, Mesić je vicevima zabavljao Belkića, tadašnjeg "običnog" člana, a trenutačno rotirajućeg predsjednika Predsjedništva BiH. "Znate što je lisica rekla kad su joj naživo kožu gulili? I ovo će preko glave prijeći, ha, ha, ha..."

Grohotom se smijao Mesić već poslovično uvježbanom grimasom pred budnim okom medija, ali ta je lagodna politička arkadija za nj prošlo svršeno vrijeme. Da, da, Bosancima je, malo pomalo, izgleda već puna kapa (i) hrvatskog vicmahera, od kojeg su očekivali da nakon višekratnih boza o "Tuđmanu - agresoru" i udvorničkih floskula o jedinstvenoj Bosni, konačno učini nešto sasvim opipljivo za nacionalnogospodarske interese Bošnjaka.

Belkiću je, diplomatski neočekivano, već pukao film, pa je, uoči novog sarajevskog summita, preko medija poručio kako "postoje ozbiljni zastoji u odnosima s Hrvatskom, koji nalažu hitan susret na najvišoj razini svih struktura vlasti".

Oglasio se i Zlatko Dizdarević, iznimno pismeni ex komentator Oslobođenja i još iznimnije "nepismeni" veleposlanik BiH u Zagrebu, "lupivši" izjavu kako je "Hrvatskoj više stalo do odnosa s Jugoslavijom negoli do unapređivanja odnosa s BiH".

U pozadini ovog diplomatski koordiniranog ledenog vjetra koji puše s Miljacke jest prije svega rat za luku Ploče. Ali, ne samo u Pločama, nego i u cijeloj Dalmaciji, i ne samo u HDZ-u nego i lokalnom SDP-u, postignut je rijetko viđeni konsenzus — sporazum koji ište Sarajevo dobiti će većinu glasovu u Hrvatskom saboru tek na sveto Nigdarjevo.

Ivan Pavlović, direktor Luke Ploče, odavno već potpuno argumentirano traži da se najprije postigne dogovor po kojem bi Luka dobila koncesiju na 30 godina koliko traje i ugovor o slobodnom tranzitu. Postoji, primjerice, realna opasnost da predstavnici BiH, u Upravnom vijeću Lučke uprave, koristeći moguće pravo veta, čak i retroaktivno angažiraju mješovito međudržavno Povjerenstvo i odbiju Luci dati koncesiju!

Povučena kočnica

Situacija u kojoj potom stranci (oni iz BiH plus "sudac" iz međunarodne administracije) u arbitraži "kroje" razvojnu politiku druge po značenju hrvatske trgovačke luke, u dolini Neretve doživljavaju gotovo kao novu postratnu agresiju mirnim sredstvima.

Nakon totalnog fijaska s Račanovim trgovačkim "ugovorom" o Piranskom zaljevu koji sada, također, niti s prijetnjom magnuma na čelu, ne može dobiti potporu većine zastupnika hrvatskog parlamenta, Vlada je u "slučaju Ploče" odlučila povući kočnicu i zaustaviti rasprodaju nacionalnog ozemlja u zamjenu za ništkoristan pljesak tzv. međunarodne zajednice.

S druge strane, već potpuno razočaranoj, frustriranoj i poniženoj od svakodnevnog agresivnog tutorstva OHR-a, Sfora, IPTF-a, OESS-a, PIC-a i drugih međunarodnih "policajaca", bošnjačkoj politici najlagodnije se čini dokazivati preostalu mrvicu suvereniteta na štetu Hrvatske, što je doduše sasvim legitiman, ali bar trenutačno potpuno uzaludan posao.

Na prošloj sjednici Međudržavnog vijeća Mesić je, već po uvriježenom običaju, poželio biti veći Hrvat od cijele Hrvatske, pa je, okružen blicevima domaćih i stranih fotoreportera, javno podržao taj "kolonijalni" sporazum. U Sarajevu su vrlo kratko likovali, samo do trenutka kada su shvatili da Mesićeva izjava, s obzirom na njegove "potkresane" ustavne ovlasti, ima pravni učinak i vijek trajanja koliko i štapić sladoleda na ljetnoj žegi.

Šef države izjavio je recimo ovih dana kako je gospodarska politika koju provodi hrvatska Vlada posve neprihvatljiva, ali na tu, valjda stotinu i prvu šuplju prozivku, više niti slavuji na Pantovčaku ne reagiraju. Kao što uostalom nikoga u Sarajevu nije odveć briga za aktualne tugaljive lamentacije Belkića.

Ne postoji, kaže, bilo kakva ustavna obveza i dužnost bilo kojeg segmenta državne obrane da izvješćuje Predsjedništvo o bilo čemu, pa tako ni o postojanju tajnih skladišta oružja u istočnome Mostaru. Istina, i što onda?

Sve u zapećak

Od susreta dvaju "razvlašćenih" predsjednika u Sarajevu 17. lipnja, to zapravo želimo reći, ne možemo očekivati ništa korisno, ništa konkretno osim dobre meze, dva tri vica i uobičajene završne diplomatske boze veleposlanika Vrbošića i Dizdarevića.

Pravi razgovori o luci Ploče, o problemu Ugovora o dvojnom državljanstvu, o graničnom prijelazu kod Kostajnice... bit će stavljeni u zapećak bar do izbora 5. listopada kada Račan u Sarajevu očekuje nove pregovarače.

Dino MIKULANDRA

TRNKIN NAFTALIN

Savjetnik u Predsjedništvu BiH Kasim Trnka veli da su "sporazum o Pločama i prolazu kroz neumski koridor povezani sukladno odredbama washingtonskog sporazuma iz 1994. godine".

Istina, ali prije potpisivanja tog sporazuma u Dubrovniku, Sarajevo je slobodnom voljom stavilo i potpis na nikad "konzumirani" konfederalni odnos između Hrvatske i Federacije BiH.

Ploče su, dakle, "žrtvovane" u vrijeme kada su u BiH trebala zaživjeti tri poludržavna entiteta, pa je Bošnjacima trebalo osigurati nesmetan prolaz do mora. A kako je od konfederacije Zagreba i Sarajeva na posljetku ostala tek "krnja" Federacija pod izravnom upravom Bruxellesa i Washingtona, nije nelogično nego upravo redikulozno 2002. godine vaditi iz naftalina mrtvi sporazum o nekakvom tuđinskom protektoratu nad lukom Ploče.