Novi list

n/r g. Zdenko Mance

Zagreb, 16. 6. 2002.

POMOĆ HRVATSKE DIJASPORE PARAVAN ZA BEZDUŠNU PLJAČKU TISUĆLJEĆA HRVATSKOG NARODA

 

Smrtni grijeh vladajuće koalicije razmjera elementarne nepogode ogleda se u odgađanju istrage i potrage za opljačkanim desecima milijardi hrvatskog novca koji je isisan iz države, prebacivan i opran putem raznih tajnovitih računa u Villachu i širom Evrope i cijelog svijeta a sve uz vodstvo, znanje i pokroviteljstvo HDZ-a i njegovog preminulog šefa.

U trenutku pobjedničkog slavlja koaliciona vlada obolila je od amnezije ranije datih predizbornih obećanja, pa su se mogli dobiti čak i tako arogantni odgovori od potpredsjednika vlade S. Linića i Gorana Granića da je pitanje pljačke skinuto s dnevnog reda samom smjenom vlasti 03. siječnja.

Nikada potvrđena ali niti demantirana vijest bila je u svibnju 2000. činjenica da je održan trojni sastanak Račan-Mesić-Tomčić na kojem je odlučeno da se ne prihvate usluge ugledne financijske agencije iz Georgije koja se bavi otkrivanjem opljačkanog i opranog novca, a koji su imali preporuke dojučerašnjeg veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj Williama Mongomerrya.

Novinari su nagađali da su usluge Amerikanaca za trojku na vrhu bile preskupe, ali pravi razlozi nikada nisu otkriveni.

Nedugo poslije došlo je do sramotne odluke o raspuštanju financijske policije pod izgovorom da će njezine ovlasti preuzeti tzv. USKOK, pa je Hrvatska i tom odlukom ostala bez ikakvog valjanog sredstva i osoposobljenih kadrova za rat sa organiziranim kriminalom u sprezi sa državnom vlašću. Nije potrebno ni napomenuti da USKOK dvije i pol godine praktično nije ni proradio a kamoli postigao neki spomena vrijedan uspjeh.

Da bi u potpunosti dokazali da su zatajili i odustali od borbe sa organiziranim kriminalom vodstvo države i Račanova vlada ostavili su na mjestu glavnog državnog revizora istu osobu koja je godinama ranije pokrivala neizmjernu pljačku hrvatskog gospodarstva i proračuna pod HDZ-ovom vladavinom. Novog glavnog državnog odvjetnika postavili su čak godinu i tri mjeseca po preuzimanju vlasti i već ga smjenili za godinun dana.

Vladajuća koalicija ne samo da nije htjela ući u trag HDZ-ovim pljačkašima države i dijaspore već im nije niti pokušala naplatiti golemi porezni dug na nevjerojatnu imovinu o kojoj dojučerašnji ljudi bez gača nisu mogli niti sanjati.

Amenujući opljačkano i amnestirajući pljačkaše Račanova vlada dopustila je nadalje primjenu HDZ-ovog pljačkaškog pohoda na porezne obveznike i dužnike nezakonitim i astronomskim obračunima zateznih kamata na dugovanja, što traje sve do današnjeg dana.

Neslavno propala afera oko privatizacije “Večernjeg lista” kada su HDZ-ovi ljudi u HSLS-u kroz tzv. saborsko istražno povjerenstvo legalizirali sve nezakonitosti i lopovluk u Pašalić-Zubakovoj režiji ili Prkin oprost u ime Privredne banke Zagreb gotovo 15 milijuna DEM duga Pašalićevom obiteljskom klanu, pokazuju da su pljačkaši i njihova lovina dobili od nove vlade djelotovornu zaštitu od bilo kakvih istraga ili straha da će izgubiti oteto.

Ovih dana Šarinić i društvo ponovno prodaju maglu hrvatskoj javnosti kako bi izbjegli odgovornost što su velikim tatovima držali ljestve ili su sa njima zajedno pustošili hrvatska materijalna bogatstva. Čak se Šarinić ne stidi govoriti da se ne sjeća, da mu to i to nije poznato ili priča bajke kako je on sam predložio zatvaranje računa Hrvatskog nacionalnog fonda u Villachu kada je na njemu bilo jadnih tri miliona DEM.

Novac hrvatske dijaspore stizao je u torbama ali i na taj glasoviti račun, no i na mnoge druge račune i uglavnom nije upotrijebljen za obranu Hrvatske i njezino pravodobno naoružavanje već za privatno bogaćenje Tuđmana i njegove najuže oligarhije koja je Hrvatsku pretvorila u svoju privatnu samposlugu (vidi imovinu Tuđmanove obitelji, kuće, stanovi, banke, ugostiteljski lokali, poduzeće Domovina, duty-free shopovi, namještanje poslova raznim poduzećima, Šarinićevo otkriće da je Tuđman samo na jednom računu držao cca. 50 milijuna DEM za svoje privatne potrebe itd.)

Treba ipak naglasiti da je novac hrvatske dijaspore bio kap u oceanu ukupno opljačkanog hrvatskog materijalnog i duhovnog bogatstva ali to ne znači da nije bio u datom trenutku od neprocjenjive važnosti i vrijednosti.

Osobno mogu svjedočiti da najveći dio novca hrvatske dijaspore nikada nije upotrijebljen za obranu Hrvatske, jer su tisuće ljudi upravo k meni dolazili od srpnja 1991. i za dugo vremena kasnije kako bi im poslao ljude za obranu i naoružao ih same jer im Šušak i dr. u MORH-u nisu mogli niti imali za dati ili prodati niti jednu jedinu cijev.

Epopeja Vukovara govori pored ostalog da grad koji je bio neposredni povod za međunarodno priznanje Hrvatske nije, osim časnih iznimaka i dragovoljaca HOS-a, dobio od tadašnje službene hrvatske države nikakvu materijalnu ni oružanu pomoć za sva tri jeseca razranja sve do okupacije 18.11.1991. godine.

Dakle, netko a zna se tko debelo je i zločinački iskoristio agresiju na Hrvatsku za punjenje svojih privatnih bisaga i nabavku zlatnih dvora i najmodernijeg civilnog zrakoplova.

Prigodom posjeta SAD-u 1993. godine razotkrio sam aferu oko otimačine novca fonda “Spasimo djecu Hrvatske” koji je od jednog privatnog američkog liječnika Hrvata bez njegovog pristanka doslovce preotela zajedno sa novcima na računu supruga predsjednika HDZ-a Ankica Tuđman. Kada je čovjek došao prosvjedovati zašto je njegov potpis skinut sa računa u Privrednoj baci Zagreb, dobio je odgovor da ušuti jer bi ga mogla progutati noć. O toj aferi tekst je objavio jedan od najuglednijh američkih listova “The Washignton Post”. I odonda, nikome ništa.

U američkom Kongresu prisustvovao sam raspravi u Zastupničkom domu kada ugledni njujorški kongresmen Towns 19.02.1998. iznosi podatak da su tijekom privatizacije Tuđmanovi izvukli iz Hrvatske gotovinu u iznosu većem od jedne milijarde američkih dolara te da je to jedan od bitnih razloga osiromašenja te zemlje i velikih sindikalnih prosvjeda.

Ugledni dnevnik “The New York Times” objavljuje 08.07.2000. podatak da je Hrvatskoj potrebna strana pomoć, ali ne u kreditima već u povratu ukradenog novca (Dubrovačka banka, privatizacija) a ugledni njemački časopis FHM objavljuje 21.08.2001. listu obiteljskih vladajućih bandi na kojoj uz Somozu, Marcosa, Mobutua, Suharta i dr. obitelj Tuđman zauzima počasno deseto od ukupno dvadeset mjesta sa procjenom da su od države i naroda oteli cca. jednu milijardu i 400 miliona DEM.

Prema procjeni uglednih njemačkih građevinskih inženjera i arhitekata koje osobno poznajem zgrada hrvatskog veleposlanstva zajedno sa kompletnom obnovom mogla je koštati najviše 10 miliona DEM ali je iz hrvatskog proračuna netko opljačkao preko 20 miliona DEM za tu svrhu prije nekoliko godina u vrijeme dok je vedrio i oblačio MVP-om Mate Granić.

U zadnjih nekoliko mjeseci otkrivena je velika pronevjera u Hrvatskoj kreditnoj zadruzi u Torontu (novac je, pored ostalog, pokraden i pod stavkom izgradnje hrvatskog veleposlanstva u Ottawi) u koji je skandal izravno umješan vrh HDZ-a. Ne treba ni napominjati da ljudi koji su opljačkali ovu zadrugu od 1990. godine djeluju kao novootkriveni domoljubi u HDZ-ovim redovima pa su čak s tuđim novcem sudjelovali u pljačkaškoj privatizaciji u Hrvatskoj, ali i financiranju Beljine Matice hrvatskih iseljenika i Šite Ćorićevog Hrvatskog svjetskog kongresa. Osobno poznajem neke od njih koji su živjeli od socijalne pomoći u Kanadi i SAD-u a danas su vlasnici tvornica i hotela otetih od hrvatskog naroda u zemlji.

Ugledni njemački tjednik “De Spiegel” objavio je 23.11.2000. godine da je Tuđmanova dinastija na stranu stavila više od jedne milijarde dolara i da je novac sklonjen u Švicarsku gdje ne pada u oči.

Dakle, kada sa ovim podacima raspolaže jedna poluzabranjena neparlamentarna hrvatska stranka, sa kakvim bi tek podacima morala raspolagati koaliciona vlada plaćena novcima hrvatske države i njezinih poreznih obveznika. Ali oni do sada ne samo da nisu učinili ništa, već su svojim ignoriranjem ili nepoduzimanjem ničega protiv pljačke tisućljeća u HDZ-ovoj režiji, s ovima sklopili prešutni ili tajni pakt.

Čim dođe do deblokade javne TV i stvarnog a ne dirigiranog višestranačja moraju znati da su im dani odbrojani a za neučinjeno pravna država znati će svakom ispostaviti račune na naplatu.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861