Novi list: 20. 06. 2002.

Treba li Račan dati ostavku

Piše: Jelena Lovrić

Marginaliziranjem Ivića Pašalića šef HDZ-a Ivo Sanader nije samo ojačao pozicije u vlastitoj stranci, nego je dao lekciju i aktualnoj vlasti. Pokazao je odlučnost i nesmiljenost u rješavanju problema oko kojeg ona već dvije i pol godine pleše kao oko vrele kaše. Nema sumnje da najveći dio javnosti odobrava detroniziranje Doktora. Rušenjem čovjeka koji odavno slovi kao zloduh Tuđmanove vlasti, Sanader je postao junak dana. Bez obzira što mu poraženi rival služi kao Pedro.

Nova kriza vladajuće koalicije izravno se vezuje na promjene u HDZ-u. Poduzetni šef te stranke već prima prosce. Lire mu bacaju s raznih strana, kao da se natječu tko će prvi utrčati. Neslaganje oko mostarina, koje prijeti razaranjem petorke, samo je povod; razlozi su, naravno, mnogo dublji. Paučinasta kohezija koalicije trga se na bilo kakav znak konsolidiranja HDZ-a. Odrešiti Sanader već se vidi kao novi centar okupljanja. Od mlitavosti vlasti umorna javnost plješće svakoj naznaci rezolutnosti, ne ulazi u analizu njenih motiva, naravi i ciljeva.

Tek se mora dokazati da je micanje Pašalića znak demokratizacije i uljuđivanja HDZ-a. Zasad dvije frakcije djeluju kao sijamski blizanci. Ali politički kuloari, željni akcije, već tvrde da Sanader ima sve ono što Račan nema. Zna što hoće i grist će da to realizira. U slavu željene odlučnosti hrvatska je javnost spremna zaboraviti sva druga problematična pitanja.

Činjenica je da se razočaranost vladajućom koalicijom u posljednje vrijeme zgušnjava u nezadovoljstvo premijerom osobno. To ne znači da su drugima zaboravljene njihove opstrukcije, ali sve se više kristalizira zaključak da je glavni problem u Račanu. Vidi se da on jednostavno ne odgovara premijerskoj funkciji. Da taj posao ne zna raditi. Da je zbog svoje oklijevajuće prirode postao kočničar promjena. Izgubio je vjerodostojnost, s razlogom se smatra najodgovornijim.

Kao izraz tog nezadovoljstva neki će ugledni intelektualci, navodno, premijeru predložiti podnošenje ostavke. Slavko Goldstein, poznat po svojim hrabrim političkim i društvenim inicijativama, na dogovorenom će sastanku Račanu sugerirati povlačenje. Goldstein je svojedobno, s grupom istomišljenika, tražio Tuđmanovu ostavku, zbog njegove katastrofalne bosanske politike. Pantovčak se na to pjenio od bijesa.

Njegova je najnovija inicijativa u funkciji spašavanja ugleda sadašnje vladajuće koalicije i sprečavanja HDZ-ova povratka na vlast. Računa se da bi za premijera osobno, njegovu stranku i petorku najbolje bilo Račanovo javno priznanje da nije sasvim uspio realizirati svoje projekte. Ostavkom bi preuzeo odgovornost za zakašnjenja i otvorio prostor novim, nepotrošenim ljudima da do izbora ubrzaju tempo. U tom bi slučaju, nagađa se, spasio i svoju političku karijeru, jer narod oprašta onima koji su spremni snositi konsekvence.

Goldsteinova inicijativa, smatraju upućeni, nema šanse. Prvo zato jer Račan nikada neće povući tako rezolutan potez. Rezovi su strani njegovoj prirodi, a i uvjeren je da bi bez njega sve otišlo dovraga. Nije jedini koji smatra da baš on petorku drži skupa. Drugo, SDP teško može pronaći čovjeka koji bi ga na premijerskom mjestu mogao zamijeniti. Što govori o dubini kadrovske krize u hrvatskoj političkoj eliti.