Vjesnik: 21. i 22. 06. 2002.

Zašto je Mamić ljut na Račana?

BRANKO VUKŠIĆ

Znaju biti duhoviti ti hrvatski političari. Najčešće nesvjesno. Ono što političari govore ozbiljno, često ispada smiješno i ridikulozno. Kako nego sa smijehom - nerazvučenim, kiselim, nakon kojeg se tek lakše proguta knedla u grlu - popratiti riječi Ivića Pašalića čije su ambicije oduvijek veće od mogućnosti i talenta:

»Protiv Sanadera i njegovih ljudi neću se koristiti podzemnim igrama. Nikad se nisam služio takvim stvarima, dok su drugi meni to redovito činili.«

Zato što te riječi izgovara ozbiljno i zato što ga okupljena, pretežito novinarska publika poznaje kao vlastiti džep, Pašalić izaziva kontraefekt. Ozbiljno postaje komično. Bliže Satiričkom kazalištu »Kerempuh« nego politici. On, Doktor, Ivić i k tome Pašalić da se nikad nije koristio podzemnim igrama?! Pa, krušnu mu murvicu, Doktor su iz sfere podzemlja izlazili samo onda kada su se obraćali javnosti, ali im je i tada, pred upaljenim kamerama, oko glave lebdjela aureola satkana od samih vrageka. Od kako ga pamtim kao političko biće, koje je, by the way, u vrijeme osnivanja HDZ-a bilo anonimno i zagubljeno među zagorskim bregima, Pašalić nadzemnost samo glumi. Pred kamerama. I zato griješe sve ad hoc ankete koje neke druge, u usporedbi s Doktorom čiste diletante, proglašavaju najboljim glumcima-političarima. Pašalić je sposoban izreći: »Ja se ne koristim podzemnim igrama« bez da trepne okom, obrvom ili da mu tik - kao sada već vjerojatno bivšem izborniku Mirku Joziću - zatitra na licu. Doktor sve te teške, s obzirom na njegovu situaciju i ulogu od "92. do dvijetisućite, kalamburasto neugodne riječi izgovara vješto kao što odlikaši na Kazališnoj akademiji u sprintu izgovaraju »Miš uz pušku, miš niz pušku!«

Shvatio je Pašalić da su se gubitkom moći, odnosno, funkcije rasplinule i zablude o njegovoj karizmatičnosti i osobnosti, koju su, recimo, zadržali Hebrang, Gregurić ili Vedriš. I zato, nekoliko mjeseci nakon kaotičnog sabora, naglo, preko noći, kad je izgubio i posljednju funkciju u stranci, negira Sanaderu predsjednički legalitet, što bi, da nije riječ o Pašaliću, izazvalo u javnosti poprilično sažaljenje. Samo veliki u porazu znaju sačuvati dostojanstvo.

Koliko mogu vlastiti interesi zaslijepiti vidike dokazuje nastup nogometnog feudalca Zdravka Mamića u talk showu Romana Bolkovića »2 u 9«. Mamić, naime, smatra da je ova vlast, uz neke dobre poteze, pogubna za sport. Račan, Mesić i Tomčić »itekako participiraju u neuspjehu nogometne reprezentacije na SP-u.« Zašto? Zato jer nisu »dizali atmosferu«... Da, da... Mamić to ozbiljno govori. Što misli, ne znam. Tri su predsjednika trebala bodriti igrače, ispratiti ih u Japan, slati im SMS-om izraze simpatija i divljenja te ih, poput svojih prethodnika, tretirati svetim kravama. Zašto? Zato da bi Mamić mogao nakon u dobroj atmosferi osvojenog dobrog mjesta što skuplje prodati svoje igrače. I strpati lovu u svoj džep. Njegova ogorčenost Račanom, Mesićem i Tomčićem veća je i od ogorčenosti radnika na burzi. Logično, jer je mnogo veća lova u igri.