PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

Zagreb, 21.6.2002.

IZBORNA ALTERNATIVA?

Ako Nijemcima nisu potrebni komunisti, zašto su potrebni Hrvatima?

Kandidat za njemačkog kancelara (predsjednika vlade) ispred Kohlove konzervativne stranke CDU i matične bavarske CSU, dr. Edmund Stoiber, pozvao je 18. lipnja ove god. na predizbornoj konvenciji u Frankfurtu na Maini njemačke birače da ne dopuste bivšim komunistima da budu jezičac na vagi prilikom stvaranja buduće koalicijske vlade Savezne Republike Njemačke, pri čemu je apostrofirao Partiju demokratskog socijalizma (PDS). Poziv, biračima, sadašnjeg predsjednika vlade Slobodne Države Bavarske i kandidata za njemačkog kancelara je konzervativna politika koja štiti njemačke nacionalne interese, jer pol. program njemačkih komunista namjerava u koaliciji s lijevom strankom Zelenih, i s lijevim krilom Socijaldemokrata (SPD), koalicija koja već postoji na lokalnom nivou glavnog njemačkog grada Berlina, ispisati Njemačku iz Natopakta i proglasiti neutralnost. Takva politika izravno širi utjecaj Ruske Federacije i ruskih komunista do obale Rheine bez ispaljenog metka, a Amerikance vraća natrag na istočnu obalu Atlantika.

Pitanje zašto se u ekonomski najrazvijenoj Zapadnoj zemlji Europe - Njemačkoj - pokušava spriječiti povratak komunista dok je u Hrvatskoj Zapad doveo komuniste na vlast, samo je na prvi pogled nelogično:

Konzervativna pravaška politika Dobroslava Parage štiti hrvatske nacionalne interese u koje spada hrvatsko narodno gospodarstvo koje su komunisti rasprodali Zapadu. Dvolična politika Zapada u svom dvorištu ne želi ni čuti za komuniste, dok ih drugima, poput Hrvatima, doslovno nameće. Kako bi Hrvatska izgledala kao da ima demokratsku vladu, Zapad se pobrinuo da komuniste poveže s nacionalistima tako da u našoj domovini imamo upravo ono što imamo: nacional-komunizam ili tuđmanizam Račana i Budiše, sutra Tomčića, Sanadera i Budiše, prekosutra Sanadera i Račana... Tuđmanovi nasljednici su postali psi-čuvari bivšeg hrvatskog narodnog gospodarstva u rukama Zapada. Pri tome pravna država, demokracija, sloboda medija i javne riječi mogu pričekati, jer to nije u interesu političkog globalizma.

To je i razlog zašto se otimačina političke stranke HSP u režimskoj spletki pred nominalnom pravnom državom nije riješila u roku od 6 mjeseci, već se u sustavu tuđmanizma pravni predmet “HSP” pretvorio u politički predmet kojega se namjerno ne želi riješiti u korist pravaškog članstva nego se već 9 godina HSP drži u Aladinovoj boci, što uključuje i zabranu medijskog nastupa za razvlaštene članove HSP i njenog legalnog i legitimnog predstavnika i predsjednika Paragu. Jer, dok u Saboru pod Račanovom zaštitom paradira lažna HSP s lažnim pravašima tipa Đapić & Co, Hrvatska ostaje bez konzervativne politike koja bi bila bez problema u stanju djelotvorno zaštiti hrvatski politički narod. Gospodin Sanader (HDZ) se kiti tuđim perjem konzervatizma, iako je Tuđmanov nasljednik, te zna da mu je novinar Washington Times izdiktirao ove godine, što on, dakle, Sanader, mora sve u politici učiniti da bi se mogao predstavljati kao hrvatski Bush odnosno predstavnik konzervativizma u Hrvatskoj. Kako su i Sanader i Pašalić pokazali da ne mogu voditi konzervativnu politiku, a Đapić se bavio krivotvorenjem magisterija, ostaje suvišno pitanje tko je u Hrvatskoj predstavnik konzervativne hrvatske politike, i zašto ga nema u javnosti. Međutim, predstavnici tuđmanizma i Zapada izdali su, kao što to uvijek u povijesti biva, račun bez krčmara jer sade tikve s vragom.

Goran Jurišić, URED ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU