Vjesnik: 27. 06. 2002.

Maćehinski tretman Dana državnosti

BRANKO VUKŠIĆ

Na Prisavlju smatraju da su objektivnost i stav nespojivi. Jer, da nije tako, zar bi već nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, u svim emisijama, od Dnevnika do Milićeva, po profesionalnosti nenadmašnog »Brisanog prostora«, HTV-ovi novinari papagajski ponavljali kako hrvatske vlasti svoje građane zbunjuju s različitim danom državnosti?! Pa, dajte već jednom recite popu pop a bobu bob! Tko, pobogu, zbunjuje narod? Naravno, mislite li da hrvatski Dan državnosti nije 25. lipnja, već, kako je to za svoje vladavine odredio HDZ, 30. svibnja. No, kako ćete onda protumačiti već nekoliko puta ponovljenu snimku s riječima koje je 25. lipnja u Saboru izrekao tadašnji predsjednik hrvatskog parlamenta Žarko Domljan:

»Rođena je država Hrvatska. Neka joj je sretan i dug život!«

S figom u džepu i domobranskim stavom »ne bi se štel nikome zameriti« HTV mirno, ali na štetu profesije i građana, egzistira već dvanaestak godina. Plus, naravno, pod drugim imenom i u drugim okolnostima, u ono pretpolitičko, nenarodno vrijeme.

Dakle, Mislave Bago, uz političare, narod zbunjujete i vi, i Jasna Ulaga Valić, i Goran Milić, i Elizabeta Gojan i svi oni koji politikatski kalkuliraju kojom se odlukom te kada Hrvatska razdružila od Jugoslavije i postala samostalna država sa svojom blagajnom, vojskom, policijom, bez polaganja računa Beogradu. Sabor je to - za vladavine HDZ-a, učinio, nedvojbeno, 25. lipnja kad jest Dan državnosti. A što smo onda slavili 30. svibnja? Konstituiranje višestranačkom Sabora SR Hrvatske koja je još uvijek bila u sklopu Jugoslavije, odnosno, HDZ-ovo preuzimanje vlasti. I ako već govorimo o krivotvorenju povijesti, kao što to čini, recimo, u očajnoj, prigodičarskoj emisiji o Danu državnosti Vladimir Šeks, tada treba reći da se za krivotvorinu zalaže HDZ, koji će, ako ponovo preuzme vlast, Dan državnosti premjestiti na datum od koje, izgleda, počinje povijest Hrvata. Onih velikih.

Drugu je očitu krivotvorinu u spomenutoj emisiji koja ne služi na čast HTV-u, izrekla Elizabeta Gojan odjavljujući zbrčkani razgovor s predsjednikom Stjepanom Mesićem kao »ekskluzivni«. Pobogu, što je tu bilo ekskluzivno?! Mesić s novinarima razgovara pet puta dnevno za sve novine, od dječje »Radosti« do novinskih agencija za koje Hrvati nikad nisu čuli. Njega, dakle, nije bilo teško dobiti. A je li možda bio sadržaj razgovora ekskluzivan? Ni najmanje, jer Elizabeta Gojan nije Mesića pitala ništa drugo što ga već do sada svi novinari nisu pitali barem sto puta. Razgovor je bio nategnuto ležeran, neuredan, nekonzistentan, s lošim kadrovima i nasilnom, glumljenom različitošću.

No, nije samo ta siromašna, po otrcanom klišeju realizirana emisija o Danu državnosti bila HTV-ov promašaj. Promašaj je već način na koji je nacionalna televizija tretirala najveći državni blagdan, koji je svim civiliziranim državama koje drže do sebe i svojih građana, prava svetinja. ta nakondnevnička sat vremena duga šačica jada doista nam nije ni trebala.

Naravno, još je sramotnije kako se prema Danu državnosti ponijela aktualna vlast, koja nije napravila niti jednu gestu, niti jedan potez, napisala niti jednu svečarsku, uzvišenu rečenicu o danu kada bi se trebali osjećati ponosno što smo Hrvati i što živimo u hrvatskoj državi.