Vjesnik: 27. 06. 2002.

Euro i tvrđava Europa

Tajna uspjeha eura je da u monetarnu tvrđavu politika nema pristupa, a i stvari su se tako posložile da ni najbedastija izjava, ni najnepredvidljiviji postupak, pa čak ni izborni rezultati, ne mogu ozbiljnije uzdrmati stabilnost europske valute

LADA STIPIĆ-NISETEO

Da dobra vijest nije vijest, potvrdile su reakcije predstavnika europskih medija na summitu u Sevilli. Malo tko je uopće registrirao tvrdnju članova Europskog vijeća da je EU definitivno izašao iz opasnosti recesije. Svi su se bavili drugim vrstama mrcvarenja i presipanja šupljeg u prazno, jer je pitanje azilanata, ilegalaca i useljenika uopće, postalo pitanjem nacionalnog prestiža, pa makar sve ostalo onako kao je bilo i prije summita u Sevilli.

Čak su i lideri ocijenili da je službena potvrda ekonomskog uzleta nezanimljiva, jer na domaćem terenu, gdje su se svi do srži uplašili krajnje desnice i njihova utjecaja na naklonost birača, nitko od Petnaestorice nije komentirao početak dokazanog oporavka, nego se ograničio na tumačenje kako će EU-tvrđava biti zaštićeni raj na zemlji jer će je čuvati i miješane policije, uspiju li se o rečenom dogovoriti njihovi glavni šefovi. Uzgred, policije već i onako surađuju. Isto tako uzgred, u ovo europsko čudo trenda oporavljanja ugrađena je i poneka kapljica znoja osoba radi kojih su se lideri i sastali - ilegalaca.

Stotine tisuća ljudi za sitan novac i u nemogućim uvjetima - jer za njih ne vrijede velikodušni zakoni skrojeni za radnog Europljanina - kopaju, beru, sijeku, vuku i čiste. Ilegalce trebaju. Svijet, naime, primjećuje ilegalce tek kad kradu, a ne kad ih iskorištavaju. U Sevilli su im gradili političke brane nepun kilometar zračne crte od polja na kojima su, kao i u svim dosadašnjim godinama, ti isti ilegalci održavali domaću ekonomiju na visokim granama, uključujući i stvaranje materijalne osnove za isplatu dodatka za nezaposlene. Španjolska (poput Hrvatske) u nekim regijama još muku muči s visokim postotkom nezaposlenih, a sve je više zaposlenih ilegalaca jer domaćih nema ni na vidiku.

Nekoliko dana nakon summita došla je nova povoljna vijest: euro se dramatično približio psihološkoj granici pariteta prema dolaru, dostigavši najpovoljniji tečaj prema američkoj valuti u zadnjih 28 mjeseci, ili skočivši u vrijednosti sedam posto za četiri tjedna, odnosno rekordnih 1,5 posto u jednom danu. Euro je za petinu nadmašio svoj najniži tečaj, iako je još 15 posto ispod tečaja prema dolaru u trenutku puštanja u promet. Dio zasluga za skokove snosi američka privreda koja nikako ne uspijeva stati na čvršće noge. Glavnina zasluga ipak je, međutim, na europskoj ekonomiji.

Eurozona je jedino integracijsko područje u EU u kome se zemlje slažu, gdje se ne svađaju, ne proglašavaju irelevantno presudnim, i ne prežvakavaju iskrivljene činjenice. Tajna uspjeha eura je da u monetarnu tvrđavu politika nema pristupa, a i stvari su se tako posložile da ni najbedastija izjava, ni najnepredvidljiviji postupak, pa čak ni izborni rezultati, ne mogu ozbiljnije uzdrmati stabilnost europske valute. Euro potvrđuje da je pravi život dalje od politike. U SAD-u, kad Bush izjavi nešto, burze odmah poput igle na seizmografima drhte prema gore ili prema dolje. U EU, vijesti o Berlusconijevim aferama s pravosudnim sustavom ili njemački štrajkovi metalaca, neće, osim možda nakratko, utjecati na tečaj eura. Kad se liderima EU-a dogodi čudo, te dadu zeleno svjetlo tako revolucionarnim promjenama kao što je liberalizacija tržišta energije, euro od vijesti neće vući nikakve velike koristi.

Povjerenik Europske komisije za monetarne poslove je izjavom da se paritet s dolarom može očekivati ovaj vikend, možda i ranije, no on za euro »nije relevantan«, potvrdio da je za euro život negdje drugdje. Bit će relevantan možda klubu katastrofičara koji su još prvi dan lansiranja zajedničke europske valute prognozirali monetarni kraj svijeta, potom likovali nad padom eura, jer su u njemu nalazili potvrdu svojih teza, da bi sad naglo mijenjali ploču kad euro praksom potvrđuje da je živ, zdrav i sve vitalniji.

Eurozona će u dolazećim godinama funkcionirati kao jedina prava kontinentalna integracija. Zasad svi pričaju o političkoj velikoj Europi s 30 i više država, predizborne kampanje mašu s Turskom izvana ili s Turskom unutra (»neće nam valjda turski jezik biti službenim jezikom EU-a«, provalio je nedavno njemački predsjednički kandidat), političari do daljnjeg ne žele reformu potpore poljoprivredi, riskirajući i proširenje - a da malo tko spominje ekskluzivni klub izabranih - eurozonu.

Eurozona skore budućnosti predstavljat će ono što je Unija danas. U velikoj Europi svađat će se, natezati, trgovati ustupcima, ucjenjivati. Političari će se nabacivati poljskim, slovačkim, slovenskim i turskim - a u pravoj kontinentalnoj integraciji ionako će komunicirati jedinim korisnim jezikom koji svi razumiju - jezikom ekonomije. Jezikom eura. I to će biti ona prava tvrđava Europa, a ne ovaj prostor koji će navodno braniti navodna buduća europska pogranična policija.