Petorka svakim danom sve više napreduje. U pravcu tragikomedije. Koju plaćaju svi građani, sviđala im se ili ne. Prošli tjedan zabavili su nas popisivanjem dvadesetak točaka o kojima se tek moraju usuglasiti. Iako su za većinu njih još u predizbornoj kampanji tvrdili da točno znaju što i kako hoće učiniti. Pa su, među ostalim, i na temelju takvih obećanja dobili izbore. Da bi priča bila još tužnija i neozbiljnija, među tim točkama samo je jedna - ustavni zakon o nacionalnim manjinama - s popisa obveza koje je Hrvatska potpisala u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom. Onom istom Unijom u koju nam se toliko žuri da ćemo zahtjev za članstvom podnijeti već u siječnju. Baš kao što nam se puno više žuri da nas službeno proglase kandidatom za članstvo u NATO-u već u sljedećoj rundi proširenja, nego što žurimo ispuniti osnovne standarde koji su preduvjet za članstvo.

Ovaj tjedan, pak, nakon dugog vikenda, odmoreni puk petorka »zabavlja« s još jednim propalim dogovorom. Dogovorena podrška o ratificiranju sporazuma o NE Krško, isparila je, eto, u samo dva dana. Doduše, od nekih se čelnika HSLS-a sad može čuti da dogovora o ratifikaciji zapravo nije ni bilo, iako se nitko nije bunio kad je to baš tako predstavljeno javnosti. Oni danas, naime, tvrde da su se predsjednici stranaka dogovorili da će odluku donijeti klubovi zastupnika. Pa je HSLS-ov klub demokratski odlučio navodnom dogovoru okrenuti leđa.

A dok se sitnije ribe u Saboru budu natezale o tome, šefovi cirkusa s Markova trga trebali bi se dogovoriti, najavio je Račan, o točkama neslaganja zbog kojih bi vrijedilo raspustiti koalicijski cirkus i raspisati prijevremene izbore. Nuklearka, izgleda, nije tako važna. A ako je suditi prema dosadašnjoj grčevitoj borbi za opstanak koalicije na vlasti, bez obzira na sve svađe, međusobna podmetanja, pa i očitu mržnju, ta bi knjiga mogla spasti na dva-tri slova. Ipak je vlast neodoljiva slast.