Novi list: 02. 07. 2002.

Budiša abolirao Tuđmana

Piše: Jelena Lovrić

Ni Tuđman ni ja nismo ratni zločinci – tako je Dražen Budiša komentirao zahtjev Haškog suda da mu se, između ostalih, dostavi i stenogram razgovora bivšeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i šefa HSLS-a, iz 1995. godine. Budiša tvrdi da je sadržaj njegova razgovora na Pantovčaku irelevantan za misiju Tribunala. Haški zahtjev dao je, čini se, dodatni impuls njegovom iracionalnom ponašanju posljednjih dana. Povrijeđenost je razumljiva, ali izjava je svakako skandalozna.

O tome tko je ratni zločinac – odlučuje sud, u ovom slučaju onaj u Haagu, nikako Dražen Budiša. Može se također reći da je svatko nevin dok mu se ne dokaže drugačije. Svoj stav lider HSLS-a može poduprijeti i činjenicom da Haški sud ni protiv jednoga od dvojice sugovornika, ni protiv bivšeg gospodara Pantovčaka ni protiv njegova gosta, nije podigao optužnicu.

Ali izjava je krajnje neoprezna s obzirom na općepoznatu činjenicu da je haško tužiteljstvo preduhitrila Tuđmanova smrt. Iz Tribunala je svojedobno potvrđeno da se protiv bivšeg predsjednika Hrvatske vodila istraga. Također je jasno da zbog smrti Tuđmana i Gojka Šuška haška tužiteljica danas potražuje izvršitelje njihove ratne politike.

Budišina je izjava problematična i zato jer su i hrvatskoj javnosti već dobro poznate činjenice koje, u najmanju ruku, upućuju na veću opreznost u sumiranju povezanosti bivše vladajuće politike sa zločinom – od upletenosti službenog Zagreba u zbivanja u Bosni i Hercegovini do etničkog čišćenja Hrvatske. Mnogi su detalji obnarodovani i zahvaljujući stenogramima. Je li moguće da su te činjenice lideru HSLS-a ostale nepoznate, ili ih on ne smatra ozbiljnim, ili mu nisu zastrašujuće i vrijedne osude?

Također je neodgovorno i zapanjujuće kad Budiša u istom dahu spominje sebe i Tuđmana; gotovo da, što se ratnog zločina tiče, stavlja znak jednakosti. Šef HSLS-a bio je među hrvatskim oporbenim liderima koji su, kao opozicija Tuđmanovoj bosanskoj politici, u vrijeme rata i opsade posjetili Sarajevo. Vjerovalo se da i u odnosu spram manjina ipak ima nešto liberalnije stavove od bivšeg »predsjednika svih Hrvata«.

Kad Dražen Budiša danas Franju Tuđmana časti tvrdnjom da je nevin od ratnog zločina, kad ga u tom pogledu jednači sa sobom, pitanje je tko se kome približio. Također je pitanje razloga takve identifikacije. Problematičnu izjavu vjerojatno treba gledati u kontekstu već široko razglašene najave da bi u Hrvatsku uskoro trebalo stići nekoliko novih haških optužnica. Budiša po svoj prilici signalizira da će njegova stranka ponovo praviti probleme. S haškim paketom vjerojatno treba povezati i njegovu tvrdnju da je do pucanja koalicije došlo mjesec i pol dana ranije nego je on očekivao.

Budiša bi najbolje učinio da objavi stenograme svojih razgovora s Pantovčaka. Kao što bi i drugi lideri aktualne vlasti, Račan primjerice, javnosti trebali podastrijeti vlastite transkripte, koji su im, tvrde upućeni, stavljeni na raspolaganje. Dosad su medijima bili dostupni prijepisi Tuđmanovih razgovora samo s pripadnicima njegove stranke i vlasti, što sada vladajućoj ekipi nikako ne služi na čast. Također nema nikakva razloga da se po tom ključu radi odabir dokumenata koji će se dostaviti Haagu. Tuđman i Budiša nisu isto, ali pred sudom morali bi imati isti tretman.