Vjesnik: 04. 07. 2002.

»Rezervni igrači« kandidati za Predsjedništvo BiH

MOSTAR, 3. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Je li fotelja člana Predsjedništva BiH odjednom postala toliko nezanimljivom da je velika većina bosansko-hercegovačkih političkih stranaka kao svoje kandidate »gurnula« ljude iz »drugog plana«? Ili je, pak, samo riječ o strahu od poraza pojedinih neprikosnovenih stranačkih lidera, čime bi izgubili ne samo mjesto u kolektivnom šefu države nego i oslabili svoje unutarstranačke pozicije do te mjere da bi se morali povući s vodećih mjesta?

Najveće iznenađenje, kad je riječ o stranačkim listama, vezano je za Lagumdžijin SDP. Potpredsjednik SDP-a Nijaz Duraković napravio je senzacionalnu stvar, našavši se krajnje neočekivano na vrhu liste Silajdžićeve Stranke za BiH za državni parlament. Taj Durakovićev potez u ovdašnjim političkim krugovima ocijenjen je kao događaj nakon kojeg na političkoj pozornici »ništa više neće biti kao do sada«, ali prava vrijednost, odnosno posljedice tog čina moći će se sagledati tek nakon rezultata listopadskih izbora. Durakovićev »novi šef« Haris Silajdžić uvjeren je kako mu ovaj prijelaz širom »otvara vrata« izbornoj pobjedi. Do sada neprikosnoveni lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, s druge strane, nesumnjivo je uzdrman Durakovićevim prijelazom pa je nakon grozničavog premišljanja odustao čak i od kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva, prepustivši borbu, a po mnogim procjenama gotovo izgledan poraz u nadmetanju s Harisom Silajdžićem, Aliji Behmenu.

Durakovićevo »oživljavanje« kao da je »povuklo« za sobom i još neke stare kadrove, pa se tako nakon deset godina političkog umirovljenja u politiku odlučio vratiti i Nenad Kecmanović, prijeratni lider reformista i kratkotrajno član Predsjedništva BiH. Kecmanović se u politiku vraća kao nositelj liste Dodikovih nezavisnih socijaldemokrata za federalni parlament. Kecmanovićev novi šef i nekadašnji miljenik međunarodne zajednice, čovjek koji je trebao demokratizirati Republiku Srpsku Milorad Dodik također je izbjegao utrku za fotelju člana Predsjedništva BiH. Ni on se nije htio izlagati mogućnosti izbornog poraza u utrci za srpskog člana Predsjedništva pa je »u vatru« gurnuo Nebojšu Radmanovića, da se sučeli s aktualnim predsjednikom RS-a Mirkom Šarovićem i premijerom Mladenom Ivanićem.

Sličnog je mišljenja bio i lider NHI-ja Krešimir Zubak. Našavši na udaru partnera iz Alijanse zbog neuspjeha stvaranja bloka hrvatskih stranaka koji bi parirao HDZ-u, Zubak nije želio ući u rizik eventualnih novih potresa porazom u borbi za fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH pa je taj »posao« prepustio aktualnom federalnom ministru obrane Miji Aniću. Nadalje, ni HDZ BiH, odnosno koalicija stranaka hrvatskog bloka predvođena tom strankom nije istaknula očekivano ime za svog kandidata. Iako se sve do dva-tri sata prije isteka prijava listi gotovo sigurnim držalo kako će kandidat biti Bariša Čolak, na kraju je na površinu ipak »isplivao« Dragan Čović.

Različite su prve interpretacije takvoga, još jednoga u nizu dramatičnih prijeizbornih obrata, odnosno stvarne pozadine tog HDZ-ova poteza jer, skreću pozornost pojedini mediji, Čović je zajedno s bivšim federalnim premijerom Edhemom Bičakčićem osumnjičen za neke financijske malverzacije, a visoki predstavnik »skinuo« ga je s kandidacijskih lista na prošlim općim izborima zbog organiziranja referenduma na dan održavanja izbora.

Mario Marušić