Vjesnik: 05. 07. 2002.

Duh prijevremenih izbora i dalje lebdi nad Hrvatskom

Premda su neki smatrali da je ova koalicijska vlast od početka osuđena na propast jer se, kao i HDZ-ova, iscrpljivala u borbi za fotelje i što veći stranački utjecaj na državnu politiku, zapadna iskustva svjedoče da je pokazala zavidnu žilavost / Šesteročlana se koalicija prema stranim iskustvima ubraja među prevelike i prosječan vijek trajanja takvih koalicija je dvadesetak mjeseci / Taj je prosjek u Hrvatskoj debelo premašen - valjda je zato šestorka i spala na četvorku

ZAGREB, 4. srpnja – Kada je sredinom ožujka ove godine Budišinim ulaskom u Vladu presječena dotad najžešća kriza koalicijske vlasti, premijer Račan skeptično je izjavio da ni ubuduće ne očekuje mir i stabilnost u petorci, ali da se ipak nada da nova kriza neće izbiti prebrzo.

U prognozi nije promašio, jer mir nije zavladao koalicijskom kućom, ali mu se želja nije ispunila. Novi žestoki rat među partnerima izbija već za tri mjeseca, a posljedice se, više-manje, znaju: petorka je mrtva.

Ono što se još ne zna to je kad će Hrvati opet na birališta. Jer, jasno je da »koalicija za promjene« ima samo teoretske šanse dočekati kraj mandata početkom 2004.

Duh prijevremenih izbora, uostalom, lebdi nad Hrvatskom gotovo od trenutka kad su dvije predizborne koalicije – SDP i HSLS te Porečka skupina (HSS, HNS, IDS i LS) – u siječnju 2000. izborno deklasirale HDZ. Otada jedna kriza sustiže drugu, a svaki sklepani kompromis pokazuje se trulim.

Ni dva mjeseca nakon osnivanja Vlade, krajem ožujka 2000., izbija prva kriza. Zbog IDS-a. Vlasti u Zagrebu zarežale su na vladajuću stranku u Istri zbog »nerazjašnjenih okolnosti« oko sklapanja ugovora s Francuzima u vezi s gradnjom Istarskog ipsilona i naplate cestarine.

Ali, bila je to sitnica u odnosu na žestinu okršaja do kojeg dolazi u ljeto. U nelikvidnu Istarsku banku Vlada uvodi prinudnu upravu, a šef IDS-a i ministar Jakovčić optužuje Račana da je prema Istri »gori od Tuđmana«. Prijeti i da će zatražiti političku autonomiju Istre.

Ubrzo se javno ispričava Račanu, ostaje u Vladi, a IDS u šestorci. Ali ne zadugo. Istarska županija u jesen 2000. piše novi, dvojezični Statut, čije odredbe na noge dižu i Vladu i koaliciju i Ustavni sud. Šef Sabora i HSS-a Tomčić prednjači u optužbama na račun »separatističkog« IDS-a. Rezultat: početkom 2001. Jakovčić izlazi iz Vlade, a IDS iz koalicije. Šestorka je mrtva, rođena je petorka.

Još dok traju natezanja sa IDS-om, javnost se zabavlja i bezbrojnim puškaranjima između Pantovčka i Markova trga. Ti sukobi ni do danas nisu sasvim završeni. Ali, tada još vlada idila između Budiše i Račana koji, zajedno s ministrima iz SDP-a i HSLS-a, udruženim snagama ratuju s Mesićem. Najveći su prijepori oko ustavnih ovlasti šefa države, novog zakona o obrani, zakona o nacionalnoj sigurnosti...

Vila Weiss je mnogo puta u prvoj godini mandata, ali i godinu kasnije, bila poprište žestokih svađa Račana i Mesića i najbližih suradnika. Iz tog se vremena pamti i istup prvog hrvatskog policajca Lučina, koji je zaprijetio ostavkom nakon što ga je Mesić optužio za »mlakost« u razotkrivanju organizirana kriminala. Račan je, dakako, zaštitio leđa SDP-ovu ministru. Ali je zato u travnju 2001. zaprijetio HSLS-ovu ministru obrane Radošu izbacivanjem iz Vlade zbog javnog sukoba s Mesićevim savjetnikom Agotićem.Ono što je, međutim, Vladu i petorku uzdrmalo do temelja i što je dovelo i do glasanja o povjerenju Račanovoj vladi lani u srpnju, počelo je još u kolovozu 2000. Poznati je to »slučaj Stipetić«. Budiša je, naime, prvi javnosti otkrio da se Haag zanima za načelnika Glavnog stožera kao osumnjičenika, a ne samo kao svjedoka, što su udruženo tvrdili Mesić i Račan. To je Budiši bio dokaz da Haag primjenjuje načelo zapovjedne odgovornosti, na što nije htio pristati.

Šef liberala je, pokazalo se, govorio istinu, ali tada zakotrljana lavina neprijateljstva između njega i premijera, unatoč višekratnu »ljubljenju« u Budišinoj kleti, nije se više mogla zaustaviti. Kockice u tom neprijateljstvu su koaliranje splitskog HSLS-a s HDZ-om, a ne sa SDP-om, verbalni rat zbog »Slobodne Dalmacije«, Budišine optužbe da SDP »komunistički« pokušava obaviti diferencijaciju u redovima liberala...

Dolazi ljeto 2001., a s njim i haaške optužnice protiv generala Gotovine i Ademija. U vezi s tim se podijelio i HSLS. SDP već razmišlja o izbacivanju HSLS-a iz koalicije i javno se udvara Tomčićevu HSS-u kao novom »strateškom partneru«. Budiša odstupa s mjesta šefa stranke, a Račanova vlada, uz četiri HSLS-ova glasa protiv, dobiva povjerenje zastupnika petorke. Ostalo je, kronološki, poznato.

Zimus se Budiša vraća na čelo liberala, u proljeće se mijenjaju pojedini HSLS-ovi ministri, a i sam Budiša postaje Račanovim zamjenikom. Zakratko.

Premda su neki smatrali da je ova koalicijska vlast od početka osuđena na propast zato što se, kao i HDZ-ova, iscrpljivala u borbi za fotelje i za što veći stranački utjecaj na državnu politiku, zapadnoeuropska iskustva svjedoče da je ona, zapravo, pokazala zavidnu žilavost. Jer, šesteročlana se koalicija prema stranim iskustvima ubraja među prevelike. Prosječan vijek trajanja takvih koalicija je dvadesetak mjeseci.

Taj je prosjek u Hrvatskoj već debelo premašen. Valjda je i zato šestorka spala na četvorku. A i nova koalicija će biti vjerojatno samo privremeno rješenje do prijevremenih izbora.

Ivka Bačić