Vjesnik: 06. 07. 2002.

Radoš: »Ulazeći u Vladu Budiša u nju nije vjerovao i tražio je prigodu da je destabilizira i napusti«

Glupa je teza da netko hoće raskoliti HSLS. Najveću »zaslugu« za ovo što se dogodilo snosi HSLS i njegovo vodstvo, to su učinili neki koji su destruktivno djelovali i koji nisu previše zainteresirani za stranku nego za osobnu promociju. Riječ je o nekoliko »zvijezda«. Predsjednika Budišu usko su okružili Joško Kontić, Ante Grabovac, Mario Kovač i Željko Glavan

ZAGREB, 5. srpnja – »Zbog neslaganja s politikom HSLS-a ubuduće ću podržavati koaliciju i vladu, bez obzira na to hoću li i dalje biti njen član«, izjavio je u jeku raspada koalicije ministar obrane i član HSLS-a Jozo Radoš. Time je jasno osudio politiku svog stranačkog predsjednika Dražena Budiše, nazivajući je štetnom i lošom.

• Što se zbilo u HSLS-u?

– Ono što se nije moglo izbjeći, a to je posljedica svih procesa u stranci u posljednje dvije godine. Najprije loši odnosi u Klubu, podjela koja se pokazala još u ljeto prošle godine i činjenica da je mali dio ljudi okružio Budišu, a on je potom odbacio gotovo sve ono što je vrijedilo u HSLS-u. Nakon sabora HSLS-a – stoga što je ta grupacija preuzela vlast u stranci i zbog pasivnosti kojoj su se tada mogli i trebali suprotstaviti, a tu mislim na potpredsjednike stranke Đurđu Adlešić i Ivana Čehoka – vodila se politika koja se nije mogla razumjeti. Stranka je funkcionirala na način na koji nije nikad dosad, na načelu odanosti jednom čovjeku. Liberalna stranka tako ne može funkcionirati.

• Je li ta grupacija stvorila kult Dražena Budiše?

– U tom uskom krugu ljudi pokazivala se lažna odanost Budiši, a zapravo je uništavana njegova karizma. Prevladao je negativan odnos prema Vladi i vlasti u tom krugu, pogotovo prema SDP-u i to u ljudi koji nikad ne bi postali zastupnici da nije bilo našeg sporazuma sa SDP-om. Ministri su bili izbačeni iz procesa odlučivanja i jedva smo se izborili da nas pozivaju na Veliko vijeće, a ministri bi trebali biti najvažniji ako ste odgovorni prema zemlji. U tim okolnostima nije bilo moguće slijediti takvu negativnu politiku.

Trebalo je ili istupiti iz Vlade u potpunosti, što bi bilo štetno, ili učiniti ovo što je učinila ova grupacija zastupnika i neki ministri.

• Recite napokon koja je to grupacija dovela do raskola u HSLS-u, jer je jasno da je stranka sad rascijepljena.

– Nema razloga tajiti, riječ je o četvorici zastupnika koji su glasovali protiv Vlade dok joj se izglasavalo povjerenje i koji su stalno sumnjičili ostale zastupnike i ministre. Toj je atmosferi podlegao i Budiša.

• HSLS je uspio sam sebe raskoliti, bez pretjerane »pomoći« nekih stranaka kojima je to možda bilo u interesu, zar ne?

– Naravno. Glupa je teza i plod teorije zavjere da netko hoće raskoliti HSLS. U politici svaka stranka želi osnažiti i svaka se treba čuvati; ako je ona dovoljno snažna, ako je dovoljno kvalitetna, nitko je ne može raskoliti. Najveću »zaslugu« za ovo što se dogodilo snosi HSLS i njegovo vodstvo, rekao sam da su to učinili neki koji su destruktivno djelovali i koji nisu previše zainteresirani za stranku nego za osobnu promociju. Riječ je o nekoliko »zvijezda« HSLS-a. Predsjednika Budišu usko su okružili Joško Kontić, Ante Grabovac, Mario Kovač i Željko Glavan.

• Jeste li bili na sjednici Vlade na kojoj se raspravljalo o Sporazumu o NE Krško? Govorilo se da je Budiša prvo podržao Sporazum, a onda se predomislio. Gdje je istina?

– U to sam vrijeme bio u Americi. No Sporazum nije bitan. Bitno je da ulazeći u Vladu Budiša u tu vladu nije vjerovao i tražio je pogodnu prigodu da je destabilizira i napusti. Smatram to nekorektnim, jer u vrijeme dok je ulazio u Vladu, nas nekolicina ministara koji vjerujemo da Vlada nešto može učiniti, rekli smo mu da nas, ako ima takve planove, poštedi i uzme grupaciju koja će ga slijediti u tim avanturama. On je negirao da ima takve planove, ali sada je sve jasno. Šutio je pet mjeseci, obavljao više-manje tehničke poslove, a onda je "puknuo" na jednom pitanju.

• To je teška optužba. Znači li to da je Budiša svjesno opstruirao rad Vlade? Za čiji interes?

– On u Vladu nije vjerovao. Ne kažem da nije u Vladu vjerovao 3. siječnja 2000. i ne mislim da je tada imao figu u džepu. Ali, ulazeći u Vladu već je ušao s nepovjerenjem prema njenim mogućnostima i ovo bi se dogodilo i zbog nekog drugog pitanja.

• Možda u trenutku kad u Hrvatsku stignu najavljene optužnice iz Haaga?

– Pa, moguće je da je to bijeg i od Haaga.

• Je li Budiša prestao vjerovati u Vladu nakon prošlogodišnje krize zbog generala? Poznajete njegov karakter – zašto je uopće ulazio u Vladu kojoj ne vjeruje? Je li je stvarno opstruirao zbog nečijeg interesa?

– Ne, nije rušio Vladu zbog nečijeg interesa. Kako je tekla transformacija njegova negativnog odnosa prema Vladi duga je priča, ali uvjeren sam da se dugo doista iskreno odnosio prema Vladi. A onda su vjerojatno događanja oko izručenja generala bila točka koja je pojačala njegov negativan odnos prema Vladi. Bio je nezadovoljan i funkcioniranjem koalicije, raslo je njegovo nepovjerenje u partnere, a grupacija koju sam spomenuo je njegovu nevjericu pothranjivala i vjerojatno je vrijeme haaških optužnica bilo prijelomnica.

Nije to radio ni za koga, nego po vlastitom političkom osjećaju. Ono što je problematično u svemu – a ja sam mu se suprotstavljao nekoliko puta – je njegovo mišljenje da su mane ove koalicije takve da je treba razvrgnuti. Ja pak smatram da se ne može očekivati da će neka druga koalicija, ovoga ili onoga predznaka, biti bolja nego da će sve poteškoće postojati i u drugim kombinacijama. Drukčije rečeno, koalicija sa HDZ-om bila bi jednako teška, ako ne i teža u operativnom smislu, a u političkom bi smislu bila još teža jer HDZ ima »repove« koje će na vlasti pokušati prikriti. Iluzija je da postoji neka mnogo bolja koalicija nego ova.

Slažem se sa svim negativnim ocjenama o radu koalicije, ali na temelju svog političkog iskustva mislim da ono što možemo očekivati vrlo vjerojatno neće biti bolje nego ovo što sad imamo. I zato je kontraproduktivno i štetno rušiti ovo što imamo u Hrvatskoj. Treba pustiti Vladu da odradi mandat do kraja i da se birači jasno mogu opredijeliti je li to dobro ili loše i onda, na temelju toga, izabrati novu vlast.

• Budiša je uvjeren da će HSLS na izborima proći bolje nego prije, bez obzira na sve ove događaje. No birači će HSLS sigurno kazniti na izborima. Je li vrijedno raskoliti stranku i njen ugled samo zbog taštine i sujete jednog čovjeka koji je to pokazao mnogo puta?

– Jednom sam, rezigniran, rekao da je Budiša stvorio HSLS, pa ga može i uništiti. Ali i ja sam ga stvarao, pa mogu reći da to što on čini nije dobro. U vrijeme našega sabora smatrao sam kako nije dobro da Budiša ponovno bude predsjednik, ali on je dobio gotovo 70 posto glasova i to je bilo tako.

Pogledajte odnos prema ministrima koji je vladao u HSLS-u posljednjih godinu dana. Ivan Čehok je kazao kako je ovo što se dogodilo potvrda da je Vlada koalicija ministara, što lijepo zvuči, ali je zapravo besmisleno. Jer, to je koalicija i ministara i zastupnika i stranaka. Problem je u tome što ova koalicija nije funkcionirala kao koalicija zastupnika, a tome je umnogome pridonio i Čehok kojemu je Sabor, kao i velikom dijelu zastupnika, bio samo usputna stanica.

Sramotno je kako su se zastupnici HSLS-a odnosili prema svom poslu – na Klubu zastupnika gotovo nikad nema kvoruma, a u dvorani je uvijek najmanje HSLS-ovih zastupnika. Vođenje Kluba je bilo katastrofalno, a istodobno se prema ministrima odnosilo kao prema trećerazrednim činovnicima, što ne manifestira samo unutrašnje odnose u stranci nego pokazuje i visoku razinu neodgovornosti prema zemlji. Ako ste nekome dali najveću zadaću da bude ministar, onda mu treba omogućiti i da kreira stranačku politiku i da stranka preko njega provodi svoju politiku. Svega toga u HSLS-u nije bilo.

• Rekli ste da Vam je važnija Vlada od stranke. Jeste li pritom mislili da Vam je važnija Hrvatska nego sama Račanova vlada?

– Meni je važnija država od stranke i mislio sam, naravno, na Hrvatsku. Ali, ova je vlada važna za Hrvatsku i mislim da ona, uz sve poteškoće koje ima i uz naslijeđe, dobro radi svoj posao. Ovo je treća godina uzastopce u kojoj imamo rast bruto domaćeg proizvoda i iduće se godine može očekivati još veći rast.

Država je učinila silne korake u približavanju euroatlantskim integracijama i taj pozitivan ritam nitko ne dovodi u pitanje. Treba pustiti Vladi da dovrši posao. U tom smislu treba nastaviti taj mirni pozitivni trend. Prijevremeni bi izbori svakako usporili taj trend, a mogu ga bitno i odgoditi.

Kvaliteta vlasti koju ćemo imati nakon prijevremenih izbora bit će lošija nego nakon redovitih. Zašto?

Zbog mogućnosti birača da na pravi način vrednuju ono što je koalicija učinila. Izaberu li drugu vlast, ta će biti bolja ako bude izabrana na redovnim izborima, jer će izgubiti taj osjećaj svemoći koji će, ako se dogodi neuspjeh ove koalicije, sigurno imati. Možete misliti kolika bi bila bahatost HDZ-a koji bi se vratio na vlast... I to je razlog zašto podržavam ovu vladu.

Andrea Latinović