Slobodna Dalmacija: 06. 07. 2002.
Završni račun
Tomislav KLAUŠKI
U samo sedam dana do kraja se odvrtio film koji se polako, ali neumoljivo razvlačio pune dvije godine. Koalicija koja se od šestorke s vremenom smanjila za par brojeva, ovoga je petka eutanazirana, s nadom da će već idućih tjedana uskrsnuti još snažnija i još postojanija. Za Dražena Budišu to je kraj. Za Ivu Sanadera možda početak kraja, a za bivšeg (i budućeg?) premijera Ivicu Račana tek kraj početka.
Dobio je Račan što je tražio. Mandat za sastav nove vlade očišćene od žestoke opozicije, odriješene ruke za biranje lojalnijih suradnika i brisani prostor na kojemu do isteka mandata može pripremati teren za nove izbore.
Budiša je izgubio sve što je uvijek želio. Mjesto zamjenika premijera, poziciju u vlasti, utjecaj u stranci, ugled u političkoj javnosti, manevarski prostor u budućnosti. Ostao je sam na vjetrometini, u samo tjedan dana srušila se pješčana kula koju je mjesecima brižljivo podizao.
Ostali koalicijski partneri na čelu sa Zlatkom Tomčićem i Vesnom Pusić dobit će još više nego što su se prije par mjeseci mogli nadati. Poneko ministarsko mjesto, više odgovornosti, manje zapostavljenosti, mnogi će se s margine vlasti približiti političkom oltaru nestrpljivo iščekujući da na njemu ko
načno zapale i svoju svijeću.Postoje najave da bi političke mrvice mogli ušićariti i oni najmanji Račanovi partneri. Nagrade za odanost prilikom glasovanja o ratifikaciji Krškog, točnije o povjerenju Vladi, vjerojatno će biti uručene i IDS-u, PGS-u i SBHS-u, a ni lojalnost predstavnika manjina neće biti zaboravljena prilikom skiciranja nacrta prijedloga ustavnog zakona o nacionalnim manjinama.
A što će dobiti HDZ? Možda novoga koalicijskog partnera u vidu Dražena Budiše, sa strankom ili bez nje. Godinama je HDZ koketirao s Budišom, vabeći ga na sve moguće načine, da bi sada iz Sanaderovih najava kako je spreman na suradnju sa strankama centra, osim HNS-a i LS-a, bilo vidljivo da se mamac neumitno približava političkom ulovu. Nakon ovakvog raspleta nismo sig
urni da je riječ o kapitalcu.Međutim, Sanader ipak nije dobio ono što je mjesecima bjesomučno zazivao: prijevremene izbore. Na krilima optimističkih rezultata u anketama i sa zadahom umiruće koalicije u jedrima, HDZ je pod novim čelništvom priželjkivao brze izbore ne bi li u što kraćem roku prigrabio što više glasova. Računica nije bila bez osnova, ali glavnog krčmara Račana nitko nije ništa pitao. Sanader i društvo morat će se ipak malo strpjeti.
Konačno, ovom krizom okoristio se i predsjednik Stjepan Mesić, vrativši se na domaću scenu kao spasitelj i faktor stabilnosti. U njegovim rukama je sudbina države, u njegovim ovlastima je ime novog mandatara i Mesić je sasvim izglednim izborom Ivice Račana pokazao da misli ozbiljno. Vjerojatno ne žali za Budišom,
kao što ne priželjkuje ni povratak HDZ-a, makar on bio sa Sanaderom na čelu. I sigurno je želio okončati permanentnu krizu vlasti koja je dvije i pol godine poništavala sve napore koalicije. Barem nekih njezinih dijelova.Uglavnom, jedna dražba političkih bodova je okončana, na redu je druga. Akteri već zauzimaju startne pozicije.