Vjesnik: 12. 07. 2002.

»U Lori sam vidio zatvorenike bez jezika, očiju i ušiju«

Ove pritvorene bi trebalo pustiti na slobodu, jer su sva zlostavljanja u Lori započinjali Tvrtko Pašalić i Željko Maglov, a odgovorni su i pokojni ministar obrane Gojko Šušak, Josip Perković, Frane Goreta, Nikola Krišto, Antonio Lekić i Mihael Budimir, rekao je Barišić

SPLIT, 11. srpnja - »Tonči Vrkić i zatvorski čuvari bili su samo slovo na papiru i nisu imali nikakvih ovlasti i odgovornosti za to što se događalo u Lori. Sva mučenja i zlostavljanja u Lori započinjali su zapovjednici Tvrtko Pašalić i Željko Maglov. Za zločine su odgovorni i pokojni ministar obrane Gojko Šušak, njegov pomoćnik Josip Perković, Frane Goreta, Nikola Krišto, Antonio Lekić i Mihael Budimir. Stojim iza svega što sam rekao u istrazi i nisam teretio ove osobe koje su pritvorene. Njih bi odmah trebalo pustiti na slobodu«, kazao je u četvrtak u Splitu na suđenju u »slučaju Lora« Mario Barišić.

Barišić je tijekom 1992. bio pripadnik Kriminalističke policije 72. bojne Vojne policije. U Lori je bio 11. travnja 1992. godine s Miloradom Pajićem, a zadatak im je bio pregledati zatvor i utvrditi što nedostaje u prostorijama, te ga pripremiti za bojanje i preuređenje električnih instalacija.

»U prednjim prostorijama su nas dočekali Tomo Duić i Vrkić. Primijetio sam da na tlu i po zidovima ima osušene krvi. S Tvrtkom Pašalićem otišli smo u stražnji dio zatvora u kojem su, prema Pašalićevim riječima, bile neidentificirane osobe s kojima možemo raditi što hoćemo«, kazao je Barišić. Rekao je da je velika željezna vrata tog dijela zatvora otvorio Ivica Livaja, a u njemu su bila još trojica stražara.

»Čuo sam jauke i zapomaganje, ljudi su molili da ih se ubije, a po naglasku sam shvatio da su Crnogorci. Vidio sam da su neki od zatvorenika bez jezika, očiju i ušiju, a rane su bile svježe. Tko su bili stražari, ne znam, jer je bio mrak. Samo znam da su bili visoki i nabildani«, kazao je istražnom sucu.

Barišić je s Pajićem u Loru došao ponovno 13. travnja, kada je vidio dvojicu vojnih policajaca koji se svađaju oko toga tko će tući već pretučenog zatvorenika koji je ležao na tlu. »Sve su ćelije bile prepune, a bilo je i žena. Sjećam se da je među njima bio i vojni pilot JNA i pravoslavni pop. Svi su bili krvavi. O tome smo trebali izvijestiti nadređene i Pašalić mi je kazao da napravim izvještaj. Napisao sam ga rukom i dao ga Tanji Duić, ženi Tomislava Duića, da ga pretipka, no taj je izvještaj nestao«, svjedočio je Barišić koji je, dodaje, napisao i novi izvještaj i »dao ga Pašaliću osobno«. »Nakon dva dana nastala je frka, jer se saznalo da će u Loru doći neka međunarodna organizacija, pa je 30 zarobljenika kamionom prebačeno u Šibenik. Dok su išli prema kamionu, zarobljenici su prolazili kroz špalir od desetak vojnih policajaca koji su ih tukli bejzbolskim palicama i letvama. Među njima su bile i dvije žene«, nastavio je.

»Kada sam u svibnju ponovno došao, zatvorenici su bili izobličeni, a jedan kombi su prali šmrkovima, jer je bio sav krvav. Vojni policajci su pričali da su iz bloka C dvojica otišla na razmjenu, a sedmorica su ubijena i bačena u Kevinu jamu«, kazao je Barišić, napomenuvši da je o svemu izvijestio predsjednika Tuđmana, koji je zatražio osnivanje istražnog povjerenstva.

U listopadu 1993., po nalogu ministra obrane, Barišić je izbačen iz Vojne policije, ali je ostao djelatna vojna osoba. Od lipnja 1996. je na bolovanju i od PTSP-a se liječi na šibenskoj psihijatriji.

Barišić je prigovorio i na iskaz Mihaela Budimira. »Budimir svjesno laže pokušavajući me diskreditirati. Tražim od suda da poduzme mjere, jer je lažno svjedočio tvrdeći da sam od njega tražio lažne dokumente o invaliditetu. Pod njegovim se zapovjedništvom nisu samo zlostavljali pritvorenici, nego i silovala dvojica ročnika HV-a. I jedna žena je u Lori silovana«, kazao je, naglasivši da za to ima dokaze. U četvrtak je svjedočio i Zvjezdan Sević koji je obnašao dužnost SIS-ova referenta pri 114. brigadi HV-a. Sudjelovao je u pretresu stana obitelji Miljković gdje su pronađene topografske karte o radio-vezama u Splitsko-dalmatinskoj županiji i Splitu te radio-stanica. Svjedok ništa ne zna o događajima u Lori, a u vojno-istražnom centru Lora, kaže, nikad nije bio.

Irena Dragičević