Vjesnik: 13. 07. 2002.

Svjedoci protiv Miloševića

ZAGREB, 12. srpnja - Srbijanska javnost nagađa koga će tijekom sljedeća dva tjedna haaško tužiteljstvo pozvati kao svjedoka u procesu protiv Slobodana Milošvića po kosovskoj optužnici. Kao mogući svjedoci u medijima se spominju aktualni predsjednik Srbije Milan Milutinović koji je, uz Nikolu Šainovića i Dragoljuba Ojdanića, istovremeno i vlasnik optužnice za zločine na Kosovu. Na popisu su i pomoćnik načelnika uprave srbijanske policije za borbu protiv organiziranog kriminala Dragan Karleuša, zatim bivši načelnik generalštaba VJ Nebojša Pavković, zapovjednik Prištinskog korpusa za vrijeme rata Vladimir Lazarević, načelnik resora javne sigurnosti Sreten Lukić. Tvrdi se da je u Haagu viđen i visokopozicionirani policajac Obrad Stevanović. Posebna su pak priča Miloševićevi šefovi tajne policije Rade Marković koji se nalazi u beogradskom zatvoru, i Jovica Stanišić kojemu je policija nedavno pretresla stan u potrazi za inkriminirajućim dokumentima protiv bivšeg predsjednika SRJ. Od 12. veljače, kad je počelo suđenje Miloševiću, saslušano je više od 70 svjedoka, među njima i žrtve, albanski i strani političari te članovi stranih misija.

Lilić svjedoči s teretom čuvanja državnih tajni

ZAGREB, 12. srpnja - Miloševićev prethodnik, nekadašnji predsjednik SRJ Zoran Lilić, čovjek za kojega su zlurado tvrdili da se nije miješao u svoj posao, otputovao je u četvrtak u Haag kako bi svjedočio na suđenju Slobodanu Miloševiću optuženom za ratne zločine u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

Liliću je uručen obvezujući sudski nalog za privođenje, tzv. subpoena, potvrdili su sudski izvori u Beogradu, a njegova je supruga Ljubica izjavila za beogradske medije da su ga haaški istražitelji odveli s radnog mjesta, odnosno da nije otišao dobrovoljno. »Dobio je nalog tužiteljstva da se odazove kao svjedok, ali je on to odbio potpisati, kao što je odbio potpisati i naredbu Sudskog vijeća Haaškog tribunala«, tvrdi supruga Zorana Lilića. Kontakti istražitelja s Lilićem započeli su još u prosincu prošle godine i otad je on tražio podršku države u donošenju bilo kakvih odluka.

U pisanoj izjavi dostavljenoj agenciji Beta, Lilić je objasnio da je prethodnih dana razgovarao s najvišim državnim dužnosnicima Srbije i SRJ oko najavljene mogućnosti da se pojavi kao svjedok optužbe, ali da je svoju kooperativnost uvjetovao s dva elementa: da mu država odredi da ode na svjedočenje i da ga se oslobodi obveze čuvanja državnih i službenih tajni. Naveo je kako mu je predsjednik Vojislav Koštunica predložio da se obrati Nacionalnom vijeću za suradnju s Haaškim sudom kako bi bio oslobođen čuvanja tajni, ali je Lilić to odbio tvrdeći da se o tajnama treba brinuti Vrhovno vijeće obrane.

Ministar vanjskih poslova Goran Svilanović bio je iznenađen razvojem događaja jer su, po njegovim riječima, Nacionalno vijeće i federalna vlada mogli početkom tjedna obaviti te formalnosti i Lilić je mogao otići bez dramatike.

Sam Lilić, kojeg je Milošević instalirao na mjesto predsjednika SRJ od 1993. do 1997. poslije smjene Dobrice Ćosića, nedavno je izjavio da je obaveza svakoga da svjedoči, ali pod određenim uvjetima i uz osiguranje minimalnog poštovanja. Pri tom je dodao da će u Haag otići jedino ako tako odluči država, s tim da prije odlaska sve što ima iznese pred domaćim organima vlasti. Tražio je i da mu se jamči osobna i obiteljska sigurnost.

Lilić je, nakon što je napustio Miloševićeve socijaliste, osnovao svoju stranku - Demokratsku socijalističku partiju (DSP), no bila je to samo jedna od brojnih »kombi-stranaka«. U politiku je inače ušao na mala vrata kao direktor tvornice Rekord u beogradskoj Rakovici, a na veliko iznenađenje uznapredovao do mjesta predsjednika SRJ da bi, kako se vidjelo, tu bespogovorno izvršavao zadatke i čuvao fotelju tadašnjem predsjedniku Srbije.

Vesna Fabris Peruničić