Kad već pokrovitelj Sinjske alke neće biti Predsjednik ili neka druga relevantna, visoka i važna vlast, onda će to biti narod ili, kako reče hadezeovštinom, točnije pašalićevštinom zadojeno alkarsko vodstvo, puk Sinja i Cetinske krajine. Njih, uostalom, nitko ništa i nikad ne pita, pa tako neće, naravno, ni izvjesni i od predsjednika Stjepana Mesića nadigrani Mate Jukić ili pak Ante Kotromanović, koji je pred svekolikim pučanstvom išao muljati Predsjednika da on, jadan, nema baš nikakve veze s lanjskim incidentom. Rekao je da ga cijeni, poštuje i, zacijelo, voli. Ali tajno, da ne zna Ivić Pašalić. Njega, pak, podnio je Jukić izvješće pokrovitelju utjelovljenom u, kako to alkari kažu, puku, očekuje na tribinama i ove godine. Naime, alkari su uputili javni poziv vlasti, onoj koju oni priznaju i priželjkuju, vojsci, ali onakvoj kakvom je smatra Kotromanović i slični svatovi, te kulturnjacima i sportašima. Treba, naime, netko i ove godine smisliti te zborski na nekoj vrleti ili kamenjaru uvježbati kulturne parole poput one: »Mesiću, Cigane!«. Treba, nadalje, sportski uvjeravati - mogao bi to činiti, primjerice, poznati humanist Igor Štimac - dobrovideću i dobročujuću naciju da je sve spontano, tolerantno i u granicama fair playa. U takvom fair playu nemaju što raditi bolji, časniji i etičniji od njih poput Preosta i Perića, kojem je Kotromanović lani fizički onemogućio primanje Mesićevih darova. Taj mu nečastan, antisportski i antialkarski čin ne smeta da javno ustvrdi kako je njegovo gospodstvo za Alku, Mesića i, podrazumijeva se, Hrvatsku. Kakvu? Onu u kojoj će vladati vojno-civilni vizionari i intelektualci poput Ljube Ćesića Rojsa.

Mnogo efektnije, konkretnije, virtuoznije i iskrenije od Ante Kotromanovića Mesiću je pred noge pala glumica britanskih glumačkih egzibicionista koji su na dubrovačkim ulicama zbunjivali gospare. Ali nisu i Mesića, jer pred njim je u posljednje dvije i pol godine izvedeno barem stotinu efektnijih padova od onog koji su prije svečanog otvaranja Igara demonstrirali umjetnici iz Londona, čije ulične hepeninge financira država. Ne vjerujete u to? Pa, oprostite, kao da naša država ne čini isto!? Istina, u Hrvatskoj se uličnim teatrom ne bave umjetnici, nego pretežito politikanti raznih smjerova.

»Dugo toplo ljeto« nije, na žalost, ni sapunica ni film, nego kolažna, točnije ričet-emisija za ljetnu razbibrigu na način kako to, valjda, zamišlja novo uredničko vodstvo HTV-a. Od nekoliko besmislenih reportaža samo je jedna, i to ona Branka Nađvinskog, imala je glavu i rep. Sve su ostale bile nizanje kadrova bez smisla, reda i svrhe. Ona o otvaranju Igara u Dubrovniku završila je kao odrezana škarama. Što je, zapravo, Andrijana Šešo htjela njome poručiti, pokazati, na što skrenuti pozornost, čime nas zabaviti ili osupnuti?! Koja je, molim lijepo, bila svrha razgovora voditeljice Ljiljane Vinković s talijanskim jet-setterom?! Otužno koliko prazno, očajno kako priučeno i amaterski izgleda ovosubotnje HTV-ovo »Dugo toplo ljeto«.