Vjesnik: 16. 07. 2002.
Šef je uvijek u pravu!
Premijer je maestralno već u začetku suzbio pokušaj glasnije pobune među članovima vlastite stranke, koji su na već dvoipolgodišnjem ministarskom radu u Banskim dvorima. Oni su odmah shvatili šefovo upozorenje i - zašutjeli. Ruku na srce, ne bi oni nikad niti vidjeli Banske dvore da ih on nije »izvukao« iz stranačke anonimnosti i pos
lao na Markov trgANDREA LATINOVIĆ
Ma što tko mislio o njegovu potezu, ostavka premijera Račana pokazala je dvije stvari: prvo - definitivno je najspretniji i najpragmatičniji političar i odličan šef, i drugo - napravit će sve moguće kombinacije da bi zadrž
ao vlast.Čista petica iz političkog manevriranja. Predsjednik Vlade uistinu zna savršeno parkirati svoj osobni - ali i SDP-ovski - politički bolid; i naprijed, i natrag, bočno, slijeva, a i sdesna, ovisno o veličini parkirnog mjesta i broju putnika u automobilu. A ostali samo mogu bjesnjeti i fućkati, jer ga po lukavstvu teško mogu dostići.
Premijer je također maestralno već u začetku suzbio pokušaj glasnije pobune među članovima vlastite stranke, koji su na već dvoipolgodišnjem ministarskom radu u Banskim dvorima. Kad su se oni počeli zabrinuto žaliti da će ih njihov stranački vođa smijeniti s ministarskih mjesta, o čemu oni saznaju iz novina, a ne od njega, Račan je i tu odmah primijenio disciplinu.
»Ako je točno da je takvih stavova bilo, onda to nisu dovoljno kvalitetni članovi SDP-a ako nemaju petlju da mi to kažu izravno!«, poručio je Račan svojim potencijalnim nezadovoljnicima. Oni su odmah shvatili šefovo upozorenje i - zašutjeli. Ruku na srce, ne bi oni nikad niti vidjeli Banske dvore da ih on nije
»izvukao« iz stranačke anonimnosti i poslao na Markov trg. Zato je lagodnije tračati šefa u međusobnim kružocima, negoli mu se javno usprotiviti. Ili malo prišapnuti novinarima koju zločestu riječ o njemu, pod maskom »iz dobro obaviještenih SDP-ovih krugova«...A vođa druge stranke, imenom Dražen Budiša, ponovno je i po tko zna koji put zaredom pokazao da je - Budiša. Od nekadašnjeg simbola hrvatskih proljećara, mladog, naprednog i nadobudnog studenta s vizionarskim idejama, pretvorio se u političara čije je ime dovoljno spomenuti pa da većina odmah počne kolutati očima i postavljati standardno pitanje: »Pa dobro, što su opet napravili Budiša i HSLS?«.
Izbacujući hitro 12 neposlušnika koji su mu se u vlastitoj stranci usudili oduprijeti, smatrajući da su njegove odluke nerazumne, a on opstruira rad Vlade u koju je tako grčevito želio ući, Budiša je konačno pokazao čvrstu ruku. Istina, nije ju pokazao, primjerice, na inzistiranju na provođenju nekog Vladina projekta ili kakve reforme, nego na ljudima s kojima
je još prije dvanaestak godina krčio jednostranačku političku šikaru, osnivajući HSLS i radeći pionirske korake u višestranačju.Budiša je, međutim, uistinu pokazao vrhunsko licemjerje i drskost kad je pismo Kluba nezavisnih liberala (to su ovi friško »torpedirani« iz stranke!) nazvao »političkim smećem«! Doista primjeren rječnik čovjeka koji je s tim istim autorima »političkog smeća« dijelio stranačku sudbinu tolike godine. Jesu li onda svi dokumenti koji su izašli iz zajedničke HSLS-ove radionice i tad b
ili političko smeće? I da bi sebe ukopao do kraja, u promašenom pokušaju da bude duhovit (a što u njegovu slučaju nikad nije bilo uspješno), Budiša je ironično rekao kako »nije on bacio taj papir u koš, nego je rekao da ga se baci«! Nije šija, nego vrat.Budu li na idućim izborima HSLS-ovci prešli izborni prag, bit će to jedva kroz iglene uši, a to će moći zahvaliti isključivo »mudrosti« čovjeka kojega je njegov dojučerašnji stranački, a sad izbačeni, kolega Mladen Godek javno nazvao Velikim vođom (u tekstu dalje V. v.) Doduše, V.v. je uvjeren kako će HSLS upravo na idućim izborima profitirati. Sva sreća da su se sve Budišine prognoze dosad obistinile. Možda je koju i pogodio, ali vremensku. Političku svakako nije.
Ima na domaćoj političkoj pozornici još jedan V. v. Onaj u HDZ-u. I njega jako tračaju u vlastitoj stranci. No, istine radi, njega ne zovu Veliki vođa nego Voljeni vođa. Ali, dođe na isto. I on drži svoju stranku na čvrstim uzdama, a svi koji bi mu se, ne daj Bože, malo usprotivili, mogli bi zgradu središnjice HDZ-a uskoro gledati samo s vanjske strane, kao Ivić Pašalić, koji je nakon 12 godina skoro naglavce izbačen iz HDZ-a. »HDZ se profilira i taj je proces pri kraju«, složno zbori sadašnje stranačko vodstvo.
Kako je život nepredvidiv, svi mitovi i legende o nadnaravnom čovjeku koji cijelo desetljeće gospodari Hrvatskom - a svi ga znaju kao »Doktora« - srušili su se u prah i pepeo. Ali, Doktor ne bi bio to što jest, kad ne bi imao svoj rezervni plan. Šuška se da će osnovati novu stranku koja bi se vratila pravim tuđmanovskim korijenima, kojih se Sanader, zgrožen je Doktor, odrekao.
»Samo je jedan Doktor u hrvatskoj politici, a sve ostalo su medicinske sestre«, rekao bi zlobno jedan televizijski voditelj. On ipak, unatoč svojoj opjevanoj lukavštini, nije shvatio osnovno načelo, kao ni svi oni gorespomenuti: šef je uvijek u pravu, bez obzira o kojoj je stranci riječ. Jer da je to shvatio, onda ne bi morao čuti zajedljive primjedbe poput one svog kolege koji je jednoj dami, šaleći se, kazao: »Eh, prije ćeš ti roditi negoli Ivić osnovati stranku!«