Vjesnik: 16. 07. 2002.

Simbolika sarajevskog sastanka

BRUNO LOPANDIĆ

Kad se jedan događaj dugo najavljuje, a još duže priprema, onda je logično da očekivanja rapidno rastu. Tako se dogodilo i sa sarajevskim sastankom na vrhu. Što uopće mogu učiniti u jednome danu Stjepan Mesić, Vojislav Koštunica i Beriz Belkić?

Nema nikakve sumnje da Bosna i Hercegovina i dalje treba pomoć. Međunarodna zajednica tu pomoć joj i dalje namjerava pružati jer ta Hrvatskoj i Jugoslaviji susjedna zemlja još ne može sama funkcionirati. Ta pomoć, međutim, neće biti dovoljna. Jasne i pametne poteze moraju vući i zemlje u BiH okruženju čiji su čelnici do jučer kovali planove za njeno komadanje. Rat, agresija, deseci tisuća ubijenih nevinih ljudi. Monstruozne ideje o humanom preseljenju stanovništva zbog uspostavljanja etnički čistih teritorija, sve su to razlozi zbog kojih se odnosi u susjedstvu teško normaliziraju, iako su u Hrvatskoj i Jugoslaviji na vlast došla demokratski izabrana vodstva.

Od sve trojice predsjednika u najvećoj je psihološkoj prednosti Stjepan Mesić. On je upravo u odnosima s BiH od samoga početka ponudio jasnu viziju kako moraju izgledati odnosi s tom državom, lišeni u potpunosti »starih veza«, problemima s kojima je i hrvatska vlada teško izlazila na kraj. Vojislav Koštunica će u Sarajevu naići na najviše nelagode. Kao zarobljeniku vlastite nacionalističke retorike, bit će mu posebno teško izaći iz okvira teme koja ga jedino zanima - povratak izbjeglica. BiH vlasti, pak, zbog lošeg iskustva teško prihvaćaju inicijative susjednih zemalja, čak i kad su dobre.

Visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown sastanak je već nazvao povijesnom prigodom za otvaranje novih poglavlja u odnosima između tih triju zemalja. Vrijeme je da se napori usmjere na put koji vodi u europske integracije, rekao je Ashdown.

Sastanak trojice predsjednika uistinu je jedinstven i važan događaj na kojem će biti prigode za pokazivanje pune odgovornosti za stabilnost i napredak regije. Takva odgovornost nema samo važnost zbog jasnog uvjeta Europske unije i SAD-a. Riječ je o odgovornosti političara da vlastitim građanima daju prigodu za bolji i dostojanstveniji život. Budući da su predstavnici svih triju naroda i dalje ukopani u nacionalne rovove, a država bez međunarodnog protektorata još ne može funkcionirati, odgovornost političara još je važnija. Sarajevski sastanak na vrhu stoga je simbolično izuzetno važan.