Što su, molim lijepo, odgovarali HDZ-ovci na optužbe da je Ivić Pašalić spletkar, sudionik nevjerojatnog broja nevjerojatnih afera, od Dubrovačke banke, Slobodne Dalmacije i Večernjeg lista do, primjerice, kupnje dvojice HSS-ovih gradskih vijećnika sredinom devedesetih? Da su to montirani politički procesi kojima je cilj dezavuiranje HDZ-a. Na svako upiranje prstom u crni Pašalićev trag, HDZ-ovci zborno povikaše: »Komunistički i totalitaristički mrak!«.

Sada, pak, vidi vraga, poznati slavonski demokrat Branimir Glavaš, koji je u medijima red uvodio puškama, u CCN-ovim Vijestima dana, Dnevniku i ostalim HTV-ovim informativnim emisijama dobiva središnje mjesto za napade na Doktora. Ne medicine, nego, objašnjava na drugoj strani Lijepe naše, u Zagrebu, Vladimir Šeks, doktora neuspješnih spletki i intriga. Pašalić je, tvrdi Šeks, lagao, izvrtao i krivotvorio za svoje interese i svoj račun.

Ako se tome doda i Glavaševa tvrdnja izrečena na osječkoj presici o tome da je Pašalić za HDZ »ružna i tužna prošlost«, dvoipolgodišnje umivanje i šminkanje te stranke dobiva sasvim jasnu svrhu. Ako je, naime, jedan od najutjecajnijih HDZ-ovaca, za kojeg su prljave poslove obavljale stotine stranačkih »vojnika«, ružna i tužna povijest, ako je on spletkar, lažac i krivotvoritelj, kakav je onda bio HDZ? Uostalom, kad je trebao birati između Andrije Hebranga, Hrvoja Šarinića i Ivića Pašalića, predsjednik Franjo Tuđman je izabrao Doktora za spletke, laži i krivotvorenje. U to vrijeme - nismo svi izgubili pamćenje - današnji Pašalićevi protivnici nisu dizali glas protiv te Tuđmanove odluke. Ako su kojim slučajem i bili protiv favoriziranja Doktora, držali su fige u džepu, pa zato i nisu, kao što to demagoški priznaje Glavaš, budućnost HDZ-a. S obzirom na jadnu hrvatsku kulturu, klimavu demokraciju, kratku parlamentarnu praksu i sukladno tome političku naivnost većine birača, HDZ s Branimirom Glavašom i ima budućnost, ali je Hrvatska, s takvim HDZ-om kojemu su političari poput Glavaša temelj, nema. Griješe oni koji misle da je borba između Glavaša i Pašalića borba demokrata s antidemokratom, humanista s antihumanistom, parlamentarca s antiparlamentarcem. Riječ je o grubom preživljavanju te, naravno, o borbi za vlast političara sličnog profila. Glavaš je trenutačno u prednosti pred Pašalićem, jer je vještiji u presvlačenju iz despotske oprave u demokratsku, koja ipak ne čini - uči ona stara poslovica - čovjeka.

Impresivan dokumentarac Darka Dovranića o logoru Bučje posredna je kritika licemjerja hrvatskih političara te trule nagodbe hrvatskih vlasti s još licemjernijom međunarodnom zajednicom. Naime, licemjerje i nagodba omogućuju da neljudi koji su poticali rat, osnivali logore te u njima zvjerski mučili i ubijali hrvatske domoljube, ali i svoje sunarodnjake koji su se opirali velikosrpskoj ideji, danas slobodno šeću ulicama. Jedan od crnih protagonista logora Bučje bio je Veljko Džakula, kojeg su svojedobno, uz Forum 21, Amerikanci odlikovali za doprinos demokraciji (!?) i protiv kojeg je (uz još 20 osumnjičenika) Hvidra podnijela kaznenu prijavu, ali Županijsko i Državno odvjetništvo šuti. Zašto? Zato što nemamo veze s pravnom državom i zato što se na taj (pogrešan) način ulagujemo svjetskim moćnicima.