Slobodna Dalmacija: 18. 07. 2002.

JERKO ZOVAK, INICIJATOR STVARANJA FRAKCIJA UNUTAR SDP-a

Po stranačkim ovlastima Račan je "jači" i od Mao Zedonga i Tita

U prosincu 2000. godine na izbornoj konvenciji SDP-a Jerko Zovak spremao se postati protukandidatom Ivici Račanu, kritizirajući ga zbog autoritarnog vođenja stranke i zapostavljanja nacionalne komponente u stranačkom programu. U posljednji trenutak Zovak se predomislio, pa je Račan aklamacijom potvrđen na mjestu prvog čovjeka stranke, a njegov nesuđeni konkurent u utrci za člana Predsjedništva od ukupno oko tisuću delegata dobio je 82 glasa. Godinu i pol dana kasnije, član SDP-a iz Donjih Andrijevaca kraj Slavonskog Broda u razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju" najavljuje oživljavanje stranačke frakcije koja bi trebala okupiti nezadovoljnike Račanovom politikom u SDP-u.

Frakcija, koju smo formalno-pravno osnovali prije dvije godine, nije aktivno djelovala jer smo željeli dati šansu SDP-u. Ipak je to naša stranka, i nismo željeli samo kritizirati sa strane nego i pružiti priliku vodstvu da nešto napravi. Sada smo konstatirali da je vrag odnio šalu, i da se situacija previše odmakla od onoga što se proklamiralo u izbornom programu "Politike novog smjera". Smatramo da je vrijeme na odmaku, i na jesen sve ćemo naše stavove artikulirati u nekoliko teza, jer mislimo da ne bi bilo fer da iskoristimo razdoblje kad Račanova nova Vlada još nije formirana.

Što Vam kod šefa stranke toliko smeta?

Još sam 2000. govorio o dvije temeljne stvari na kojima sam se razišao s vodstvom stranke. Prva je unutarstranačko ustrojstvo, u kojemu je Račan dobio statutarno uporište da na autokratski način donosi odluke. Time je on postao jedini autokrat u Europi koji je na legalan i legitiman način došao do takvog statusa. Ovlasti koje on ima u statutu nije imao ni Mao Zedong, ni Tito, pa čak ni Milošević. Formalno-pravno, dakako. Ono što su oni u praksi radili, druga je tema.

Zašto oživljavanje frakcije baš sada, netom nakon pucanja koalicije?

Razvoj događaja je pokazao da sam bio u pravu. Da nema uporišta u takvom statutu, Račanu ne bi palo napamet parafirati granicu u Piranskom zaljevu ili potpisati Sporazum o nuklearki Krško, niti raspravljati po kuloarima tko će mu biti ministar, a tko ne, bez konzultacija na Glavnom odboru, odnosno Predsjedništvu.

Statut mu omogućava da sam zauzme političke stavove, i samo u slučaju da se s njim ne složi Glavni odbor, može se sazvati konvencija stranke kako bi se vidjelo tko je u pravu. Ja bih takvu situaciju nazvao "parlamentarnom monarhijom".

Koji je drugi razlog razilaženja?

SDP dostatno ne štiti nacionalne interese. Pritom ne mislim na naše granice ili na jezik, nego na gospodarstvo, način ulaska u Europu... Nekritičnim pristajanjem na sve ono što se sugerira sa strane da bi se stekao imidž u svijetu, on se zapravo gubi. I ne samo on: ostajemo bez temeljnih čvrstih nacionalnih pozicija za kasnije, kad jednoga dana sjednemo za stol Europske unije.

Kad spominjete frakciju, neprestalno govorite u množini. Tko se sve nalazi u njoj? Profesor Tomac, Milan Bandić?

Naša će frakcija biti jaka onoliko koliko budu jaki naši stavovi. Mi se nećemo suprotstavljati ljudima, nego stavovima. I kad me god netko pita tko je u toj frakciji, uvijek mu kažem da je to zapravo sasvim nevažno. Bitno je što se u ime frakcije artikulira, i jesu li ti stavovi važni za hrvatski politički prostor danas ili ne. Neće ljudi svojim imenom i prezimenom biti dostatna ravnoteža politici stranke ako njihovi stavovi ne budu prihvatljivi članovima SDP-a i biračkoj bazi.

Je li zaživljavanje frakcije uvod u Vaše novo odmjeravanje snaga s Račanom u stranci? Što su bliži izbori, bliža je i stranačka konvencija...

Još je rano o tome govoriti. To, uostalom, uopće nije tema naše frakcije u ovom trenutku. Zanima nas politika stranke.

Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ