Slobodna Dalmacija: 18. 07. 2002.
JERKO ZOVAK, INICIJATOR STVARANJA FRAKCIJA UNUTAR SDP-a
Po stranačkim ovlastima Račan je "jači" i od Mao Zedonga i Tita
U prosincu 2000. godine na izbornoj konvenciji SDP-a Jerko Zovak spremao se postati protukandidatom Ivici Račanu, kritizirajući ga zbog autoritarnog vođenja stranke i zapostavljanja nacionalne komponente u stranačkom programu. U posljednji trenutak Zovak
se predomislio, pa je Račan aklamacijom potvrđen na mjestu prvog čovjeka stranke, a njegov nesuđeni konkurent u utrci za člana Predsjedništva od ukupno oko tisuću delegata dobio je 82 glasa. Godinu i pol dana kasnije, član SDP-a iz Donjih Andrijevaca kraj Slavonskog Broda u razgovoru za "Slobodnu Dalmaciju" najavljuje oživljavanje stranačke frakcije koja bi trebala okupiti nezadovoljnike Račanovom politikom u SDP-u.Frakcija, koju smo formalno-pravno osnovali prije dvije godine, nije aktivno djelovala jer smo željeli dati šansu SDP-u. Ipak je to naša stranka, i nismo željeli samo kritizirati sa strane nego i pružiti priliku vodstvu da nešto napravi. Sada smo konstatirali da je vrag odnio šalu, i da se situacija previše odmakla od onoga što se proklamiralo u izbornom programu "Politike novog smjera". Smatramo da je vrijeme na odmaku, i na jesen sve ćemo naše stavove artikulirati u nekoliko teza, jer mislimo da ne bi bilo fer da iskoristimo razdoblje kad Račanova nova Vlada još nije formirana.
Što Vam kod šefa stranke toliko smeta?
Još sam 2000. govorio o dvije temeljne stvari na kojima sam se razišao s vodstvom stranke. Prva je unutarstranačko ustrojstvo, u kojemu je Račan dobio statutarno uporište da na autokratski način donosi odluke. Time je on postao jedini autokrat u Europi koji je na legalan i legitiman način došao do takvog statusa. Ovlasti koje on ima u statutu nije imao ni Mao Zedong, ni Tito, pa čak ni Milošević. Formalno-pravno, dakako. Ono što su oni u praksi radili, druga je tema.
Zašto oživljavanje
frakcije baš sada, netom nakon pucanja koalicije?Razvoj događaja je pokazao da sam bio u pravu. Da nema uporišta u takvom statutu, Račanu ne bi palo napamet parafirati granicu u Piranskom zaljevu ili potpisati Sporazum o nuklearki Krško, niti raspravljati po kuloarima tko će mu biti ministar, a tko ne, bez konzultacija na Glavnom odboru, odnosno Predsjedništvu.
Statut mu omogućava da sam zauzme političke stavove, i samo u slučaju da se s njim ne složi Glavni odbor, može se sazvati konvencija stranke kako b
i se vidjelo tko je u pravu. Ja bih takvu situaciju nazvao "parlamentarnom monarhijom".Koji je drugi razlog razilaženja?
SDP dostatno ne štiti nacionalne interese. Pritom ne mislim na naše granice ili na jezik, nego na gospodarstvo, način ulaska u Europu... Nekritičnim pristajanjem na sve ono što se sugerira sa strane da bi se stekao imidž u svijetu, on se zapravo gubi. I ne samo on: ostajemo bez temeljnih čvrstih nacionalnih pozicija za kasnije, kad jednoga dana sjednemo za stol Europske unije.
Kad spominjete frakciju, neprestalno govorite u množini. Tko se sve nalazi u njoj? Profesor Tomac, Milan Bandić?
Naša će frakcija biti jaka onoliko koliko budu jaki naši stavovi. Mi se nećemo suprotstavljati ljudima, nego stavovima. I kad me god netko pita tko je u toj frakciji, uvijek mu kažem da je to zapravo sasvim nevažno. Bitno je što se u ime frakcije artikulira, i jesu li ti stavovi važni za hrvatski politički prostor danas ili ne. Neće ljudi svojim imenom i prezimenom biti dostatna ravnoteža politici stranke ako njihovi stavovi ne budu prihvatljivi članovima SDP-a i biračkoj bazi.
Je li zaživljavanje frakcije uvod u Vaše novo odmjeravanje snaga s Račanom u stranci? Što su bliži izbori, bliža je i stranačka konvencija...
Još je rano o tome govoriti. To, uostalom, uopće nije tema naše frakcije u ovom trenutku. Zanima nas politika stranke.
Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ