Novi list: 20. 07. 2002.

REAGIRANJE: UDRUGA BOJOVNIKA HRVATSKIH OBRAMBENIH SNAGA: “SLAVONIJA 1991. BILA JE GORA OD SVIH VIJETNAMA ZAJEDNO”

Ratnik Madden se malo zanio

Zahvaljujući zrncu hvalisavosti i bujne mašte, zrncu slabog pamćenja i na kraju zrncu pokupljenih tračeva upustio se u prepričavanje tadašnjih prilika u HSP-u i HOS-u, te nekih vlastitih iskustava, pri čemu je iznio više neistina koje štete ugledu HOS-a

Nemalo sam se obradovao kad sam vidio u Vašem cjenjenom listu članak u kojem je novinar Vašeg lista opisao teški životni i ratni put profesionalnog engleskog vojnika Briana Maddena, koji je svoju dugačku i tešku ratnu odiseju odlučio završiti u odori hrvatskog vojnika, u ratu za oslobođenje i nezavisnost Hrvatske. Obradovao sam se tim više kad sam vidio da se radi o čovjeku koji se je u obranu Hrvatske uključio upravo u redovima HOS-a.

Danas je sve rjeđi slučaj da se dnevni i drugi tisak bavi hrvatskim braniteljima, osim ako nisu u pitanju rubrike crne kronike, no zasigurno je priča Vašeg novinara o osebujnom ratniku, koji se nakon burnog života odlučio skrasiti u Hrvatskoj, bila dovoljno zanimljiva i intrigantna za revijski prilog.

Nažalost, naša prvotna obradovanost zbog napisa brzo je pomućena zbog nekoliko neutemeljenih i netočnih izjava koje smo zbog časne uspomene na tu ponajbolju postrojbu Domovinskog rata dužni demantirati.

Napominjemo, da nam ovdje nije niti najmanje namjera osporavati doprinos gosp. Maddena u obrani Hrvatske.

Čovjek koji je bio spreman u tom dramatičnom vremenu napustiti sigurnosti “Zapada” i taman jedan dan staviti svoje vojničko znanje, a napokon i zdravlje i život na raspolaganje obrani drugog naroda zaslužio je veliko poštovanje, a gosp. Madden koji je u obrani Hrvatske bio i teško ranjen zaslužio je posebno poštovanje i priznanje.

Ipak, mi koji smo okupljeni u Udruzi bojovnika HOS-a, osim ideala Hrvatske države za koju smo se krvavo borili i izborili u jedinstvu s hrvatskim narodom, osobito cijenimo ideal istine i pravde. Kada je u pitanju istina, posebno ona o Domovinskom ratu i HOS-u, spremni smo je braniti, pa i u slučajevima kada je ona ugrožena i iz vlastitih redova, pa makar ona i ne bila iz loše namjere.

Gospodin Madden se je u svojem prepričavanju ratnog puta ponešto zanio, pa se je zahvaljujući zrncu hvalisavosti i bujne mašte, zrncu slabog pamćenja i na kraju zrncu pokupljenih tračeva upustio u prepričavanje tadašnjih prilika u HSP-u i HOS-u, te nekih vlastitih iskustava, pri čemu je iznio više neistina koje štete ugledu HOS-a.

Kao prvo, gosp. Madden nikada nije dobio čin pukovnika HOS-a za što se predstavlja.Bio je običan vojnik. Iz članka bi se moglo zaključiti da je dugo ratovao i prošao mnoga ratišta. Činjenica je da je u postrojbi HOS-a, prije ulaska u HV, proveo do ranjavanja otprilike mjesec dana, za koje vrijeme nije stigao steći neke osobite zasluge. Osobito upada u oči njegova izjava da je u stožeru HOS-a prilikom dolaska pohranio u trezoru 40 tisuća DEM zajedno sa svojim dokumentima, koji su kasnije nestali.

Teško nam je vjerovati u istinitost ove izjave. Ponajprije, stoga što u stožeru HOS-a nije bilo nikakvog trezora (istina, bio je jedan od Društva likovnih umjetnika, kojeg je tek policija teškom mukom uspjela otvoriti prilikom okupacije Starčevićeva Doma u rujnu 1992. g.).

Osobno sam susreo gosp. Maddena nakon njegova ranjavanja nekoliko puta i znam da nije spominjao nestale novce ili dokumente. U HOS je pristupilo na desetke dragovoljaca iz stranih zemalja i nitko, koliko mi je poznato, nije novce ili druge vrijednosti pohranjivao u stožeru HOS-a. Da je netko to i htio ne bi mogao, naprosto zato što se tamo nisu imali gdje čuvati. Ako su i imali nešto novaca, nosili su ih sa sobom ili su ih držali na banci.

Ukoliko je doista gosp. Madden novac ostavio tada u stožeru, onda bi se morao sjetiti osobe kojoj ih je ostavio i u tom slučaju bi valjda imao neku pisanu potvrdu. Bilo bi nam drago ako bi iznesene tvrdnje mogao dokumentirati, ili na drugi način dokazati.

Nadalje, nije točna niti njegova izjava, da su Paraga i Tuđman dogovorili ulazak HOS-a u regularni sastav HV, što mu ne zamjeramo jer je u pitanju vjerujemo neinformiranost. Notorna je istina da je HOS nastao kao spontana rekacija na nepostojanje organizirane obrane Hrvatske, a isto tako spontano se je i postupno uključivao u HV nakon njena ustrojavanja. Druga je stvar što je Tuđman nasiljem htio poništiti njegovo postojanje.

Drago nam je što je gosp. Madden dobio domovnicu (što mnogim drugim dragovoljcima iz inozemstva i BiH nije bilo moguće) i što je odlučio i živjeti u Hrvatskoj. Ipak, smatramo, da svoja razočaranja i životne traume, ne bi trebao iznositi na način da neosnovano kompromitira druge, makar i neimenovane ljude, jer ljaga pada na jednu časnu organizaciju kojoj je napokon i sam u jednom trenutku pripadao.

Ukoliko to čini nesvjesno, ili iz neznanja, u što želimo vjerovati, opraštamo mu, poručuje iz Udruge bojovnika HOS-a njen predsjednik Ante Perković.