Slobodna Dalmacija: 20. 07. 2002.

Liberalna poplava

Siniša PAVIĆ

Hrvatska je najliberalnija zemlja na svijetu! Za nevjernike, da se ne bi vraćali na početak, evo još jednom: Hrvatska je najliberalnija zemlja na svijetu! Nije? Kako nije, kad u njoj egzistiraju Hrvatska socijalno liberalna stranka, Liberalna stranka, Nezavisni liberali te Dubrovački hrvatsko-socijalni liberali. Kako nije kad su se četiri liberalne stranke okomile na četiri milijuna stanovnika. Četiri liberalne stranke jednako iznikle na čvrstim temeljima liberalizma, svaka drukčija, a opet ista u nastojanjima da širinu svih ljudskih sloboda što ih liberalizam po definiciji nosi suzi do maksimuma.

Jedna liberalna opcija rascvala se u tisuću cvjetova, maleni liberalni alieni počeli su se razmožavati luđačkim tempom, prijeteći svijetu da će ih biti još, i još, i još, a poručnica Ripley je očito zakazala. Zanimljivo, svi su izišli iz utrobe jednoga čovjeka,

Dražena Budiše. On se baš kao i u svakom nastavku "Osmog putnika" nanovo pojavljuje, neuništiv i spreman ideju liberalizma izdeformirati do karikature samo da se pojavi i u sljedećem nastavku, samo da dokaže koliko je žilava stara "liberalna" ideja koja govori o jednoj partiji i jednom vođi. A kad je liberalizam tako upućen na jednog čovjeka, onda je jasno da se taj čovjek naježi kad mu članstvo okreće leđa, pa zgrožen odgovore traži u nekim spiritualnim sferama — među duhovima, i to komunizma! Neka idu svi koji agitiraju za komuniste, grmi prvi, pravovjerni hrvatski socijalni liberal misleći na SDP, svjestan da u ovako maloj zemlji nema mjesta za dvije partije i dvojicu vođa. A slobode ljudske? A odrijšene ruke da se odlazi i dolazi, udružuje i raskida, glasuje za ovoga i onoga, voli i poštuje, da pravo svakome na osobno mišljenje!? A pamćenje liberalno koje zaboravlja na Bačvice i zajednički let HSLS-ovih i SDP-ovih balona, na ulaz u parlament na krilima "komunizma" ili na hvalospjeve puste što ih je zajedno s članstvom — danas raspršenim — izgovorio na račun danas "mrskog SDP-ova ideologa"!?

Ne osta od istinskog liberalizma ništa osim drčnog okretanja leđa partnerima s jedne, odnosno jagme za foteljama ne bi li se ojačao nezavisni položaj s druge strane liberalne opcije. Slika istinskog hrvatskog liberala ne može se više složiti ni fotorobotom. Jer, on, liberal, je primjerice nezavisan makar da je ovisnost s liberalizmom nespojiva, on je socijalno osjetljiv, on je pod mus Hrvat i on se ko vrag tamjana kloni komunizma (Budiša) ili kolektivizma (Radoš) što god da im bilo na pameti. On je valjda član Hrvatsko socijalno nezavisno liberalne stranke kojoj je sjedište u Dubrovniku (HSNLSD), a ako treba bit će i demokratski i narodski i kako god nastrojen, samo da ga bude.

Ima doduše Budiša pravo kad se pita po kojoj je to logici upitna samo liberalna orijentacija HSLS-ovaca, a ne recimo narodnjačka HNS-ovaca. Pravo zbori budući da ime u naših stranaka uistinu nije znak i ne govori po istini što se iza imena krije, ali dok bi kojeg istinskog socijaldemokrata ili "seljaka" iz njihovih stranka i mogli iscijediti, u potragu za liberalom trebalo bi poslati nekog da ga svijećom traži kao što je onaj stari Grk, izbezumljen posvemašnjom ljudskosti, svijećom čovjeka tražio. A, živimo u maloj zemlji s puno liberala, zemlji najliberalnijoj na svijetu!