Vjesnik: 24. 07. 2002.

Badinter na Unčici

MARKO BARIŠIĆ

Za određivanje granične crte između Hrvatske i BiH (Republike Srpske) kod Hrvatske Kostajnice vrijedi ono isto Badinterovo načelo koje se primjenjuje i u razgraničenju Hrvatske sa Slovenijom, odnosno SR Jugoslavijom, a prema kojem međurepubličke granice kakve su bile 25. lipnja 1991. postaju međudržavne granice zaštićene međunarodnim pravom.

Katastarski i upravno, unski otok sa Starim gradom Zrinskih, sportskim igralištem i kućom obitelji Djetelić, ukupno oko 40 hektara teritorija, 1991. je bio sastavnim dijelom Hrvatske Kostajnice, odnosno Republike Hrvatske. Utvrda Zrinskih bila je upisana u hrvatski Registar spomenika. Avnojska granica tu je išla rukavcem Unčice a ne Unom, i jasno je bila ucrtana. Ni na ostalom dijelu toka Una nije svugdje granica, jer na nekim mjestima uzvodno od dviju Kostajnica BiH prelazi Unu ili obratno.

Do problema u vezi s lokacijom graničnog prijelaza došlo je unatoč popustljivosti hrvatske diplomacije koja je pristala da se granični punkt između Hrvatske i Bosanske (srpske) Kostajnice zbog prometnih razloga uspostavi na unskom otoku, dakle, na hrvatskom teritoriju. Tu gestu dobre volje vlasti Republike Srpske su shvatile tako da sad pokušavaju osporiti i graničnu crtu. Tome se pridružilo i Vijeće ministara BiH, prihvaćajući srpske ucjene, pa tako i onu o gradnji zaobilaznice za Bosansku Kostajnicu preko unskog otoka, dakle, teritorija Hrvatske. To se postavilo gotovo kao uvjet da hrvatski graničari i policija uopće dođu na početak unskog otoka.

Tako se još jednom pokazalo da se politikom popuštanja dugoročno samo stvaraju novi problemi. Umjesto da se od početka čvrsto inzistiralo na Badinterovim načelima pri razgraničenju, pa tako i na lokacijama za granične prijelaze, to se tek sad pojavljuje kao alternativa sa Zrinjevca. To znači, BiH granični prijelaz s desne a Hrvatskoj s lijeve strane Unčice. Hrvatske lokalne vlasti, usporedo s eventualnim otvaranjem zajedničkoga graničnog prijelaza, traže i uspostavu hrvatskog suvereniteta nad unskim otokom. S obzirom na to nije prihvatljivo - makar i privremeno - rješenje koje to ne bi uključivalo.

U vezi s tim zanimljivo je podsjetiti na nekadašnju akciju visokog predstavnika i SFOR-a kad su kod Martin Broda uspostavljali, kako se objašnjavalo, avnojsku granicu. Sad ne postupaju tako odlučno, iako bi primjerice Ashdown, poput svog prethodnika, lako mogao uočiti gdje je avnojska granica. Osim ako mu ne predstavlja problem to što bi tu granicu morao prepoznati na pravom zemljovidu, a ne na nekoj »salveti«.