Novi list: 27. 07. 2002.

Tomčiću nelagodno zbog potpore Račanu

Kad je Račan zakasnio s informiranjem političkih partnera o programu buduće Vlade i kad je za ministra znanosti predložio Nevena Budaka, postalo je jasno da ni sljedeća vlada ne može biti duga vijeka

Piše: Branko Podgornik

Mnogi su iznenađeni time što se predsjednik HSS-a i Sabora Zlatko Tomčić sve više distancira od mandatara. Kao da mu postaje nelagodno zbog podrške Ivici Račanu . Po svemu sudeći, time je iznenađen i sam Račan, jer već dugo nije dobio tako žestoku javnu pljusku kao prošloga tjedna: bio je prisiljen, na zahtjev predsjednika Sabora, za četiri dana odgoditi predstavljanje svoje Vlade parlamentu. Taj je čin najavio za petak, a počet će u utorak.

Tomčić se razbjesnio kada Račan ni dva tjedna nakon ostavke nije obavijestio partnere o svojim namjerama s novom Vladom. Sve ono najvažnije – program vlade, novi sporazum parlamentarne većine koja će je podržati, te pitanje ljudi koji će je popuniti – Račan je držao za sebe, kaneći s time upoznati svoje partnere u posljednji čas. Njegovi partneri, očito, stekli su dojam da ih mandatar želi dovesti pred svršeni čin i iskoristiti činjenicu da su mu podršku dali naslijepo.

Ne pamti se kada su HSS-ovci bili tako uzrujani kao u protekla dva tjedna. »Pa, zar vas Račan nije upoznao s točkama programa Vlade do kraja mandata, o kojima je ovlaš govorio već u nekoliko navrata?« – pitao je naš list prije tjedan dana istaknutog dužnosnika HSS-a. »Čini se da ne razumijete o čemu se radi. Račan o tome govori, ali mi taj program još nismo vidjeli«, odgovorio je HSS-ovac. »Pa, to znači da vi još niste ni blizu kraja s raspravom o budućoj Vladi?« Na to je HSS-ovac s gorčinom primijetio: »Dragi gospodine, ozbiljna rasprava o Vladi još nije ni počela.«

Doista, Račan je prije maratonskih susreta pet prvaka saborske većine, koji su konačno počeli u utorak, odgodio dva njihova sastanka na kojima su trebali raspravljati o programu Vlade. Jedan se trebao održati u srijedu, 17. srpnja, a drugi u petak, 19. srpnja. Umjesto toga, Račan je svojim partnerima najprije ponudio raspravu o Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama.

To što su prvaci nove saborske većine u praskozorje nove Vlade najprije riješili pitanje položaja manjina, znakovita je činjenica. Račanu trebaju glasovi njihovih zastupnika u Saboru. Ostala sudbinska gospodarska i politička pitanja – koja se tiču svih građana, uključujući i pripadnike manjina – ostavili su za kasnije. Upravo je to znak da nova Vlada teško može dočekati kraj mandata, te da će je pitanja koja sada stavlja pod tepih ionako sustići – prije ili kasnije. Za ilustraciju, neki pripadnici manjina tvrde da je njihov problem najvažniji zato što im u Hrvatskoj prijeti nestajanje, a zaboravljaju da puno bolja situacija nije ni s većinskim narodom.

Budući da Račan već dvije i pol godine ne uspijeva pokrenuti Hrvatsku i odgovoriti na velika očekivanja naroda, u posljednje vrijeme sve više pokušava zadovoljiti interese pojedinih, manjinskih društvenih skupina – od poticanja zapošljavanja studenata, pa do zagovornika legalizacije marihuane – i slično. SDP se vjerojatno nada da će polako, korak po korak – kada se zbroje sve te skupine – osigurati široku potporu. No, to je iluzija, jer glavna životna i razvojna pitanja, koja se tiču budućnosti i perspektive svih ljudi u Hrvatskoj, ostaju na čekanju.

Nema sumnje da će Račan uskoro nastojati zadovoljiti i interese seljaka, također manjinu u Hrvatskoj, koji su i glavna glasačka baza HSS-a. Seljaci traže goleme subvencije, a kako je krenulo, vjerojatno im u proračunu za iduću godinu – koji će se početi oblikovati već u rujnu – neće biti dovoljno ni dvije milijarde kuna. SDP, po svemu sudeći, morat će popustiti Tomčiću kao glavnom političkim partneru. Ni to neće puno pomoći Hrvatskoj kao cjelini, jer se novac za subvencije mora putem poreza uzeti od onih koji proizvode i stvaraju profit. Manjak profitabilne proizvodnje i dalje će ostati neriješeni problem hrvatskog gospodarstva, koji ga muči već barem jedno desetljeće.

No, dugoročniju potporu HSS-a Račan će ipak teško dobiti. Dovoljno ilustrativan primjer za to jest sam Račanov prijedlog da se za ministra znanosti imenuje Nevena Budaka , kao »nestranačkog kandidata«. Manje je važno to što je Budak navodno član Savjeta SDP-a. Važnije je da se dekan Filozofskog fakulteta izjašnjavao protiv vjeronauka u školama. Na stranu pitanje što netko misli o vjeronauku, jer u ovom slučaju je najzanimljivije kako je Račan došao na ideju da predloži čovjeka koji se zamjerio Crkvi – kada je poznato da HSS, kao konzervativna stranka, preko takvih stvari ne može proći. Jesu li neki u Vladi zaboravili da je pokojni predsjednik HSS-a Drago Stipac prije svake važne stranačke odluke odlazio na konzultacije s predsjednikom Franjom Tuđmanom i kardinalom Franjom Kuharićem ?

Ako je točno da je Zlatko Tomčić lupao šakom o stol pred Račanom zbog ideje o Nevenu Budaku kao ministru, čini se da izlazak HSS-a iz Vlade neće biti teško isprovocirati. Kako stvari sada stoje, nova vlada ima dobre izglede da za nekoliko dana prođe u Saboru, ali je pitanje hoće li izdržati do proljeća. Hoće li njezin program, koji su prvaci parlamentarne većine pripremali nekoliko dana, biti nešto više od improvizacije i povremenih kampanja, na kakve smo dosad navikli?