Vjesnik: 29. 07. 2002.

Strašnija je tišina od naivnosti

BRANKO VUKŠIĆ

Kako pravo na različitost očekivati od klera kada se svjetovnim poglavarima, zaduženim za pomoć u odrastanju demokracije, dopušta sotoniziranje neistomišljenika?! Smije se i može, naravno, Zlatko Tomčić osobno ne slagati sa svjetlosnu godinu progresivnijim Nevenom Budakom, ali ga ne smije, osobito ne kao predsjednik Sabora, diskvalificirati kao političkog partnera u vlasti. Uostalom, nisu birači trećega siječnja glasovali za vlast lažnog čistunstva, netolerancije, dogme i predrasuda. Jer, da jesu, ne bi s trona skinuli HDZ. Hrvatska je sita bespogovornih, bezgrešnih i nedodirljivih autoriteta koji, kad im se na dlan ispruži neograničena vlast, u pravilu uvode svom mentalitetu prilagođenu despociju, koja se još uvijek - čujemo to i iz ustiju ne baš nemislećih glavica - priželjkuje kao jedna od budućih alternativa. Zašto? Zato što mi Hrvati ne znamo dobro funkcionirati bez - mo"š mislit - čvrste ruke.

U takvoj smo atmosferi uzaludno (o)ček(iv)ali glas razuma kakvog intelektualnog autoriteta, uglednog predstavnika građanske, odnosno cehovske udruge ili državne institucije, koji bi glasno - zato jer je prevršena svaka civilizacijska mjera - oštro poput groma osudio šikaniranje kotorskog župnika don Branka Sbutege. Moja naivnost je manje strašna od zaglušujuće tišine u kojoj stanoviti svećenik Bernardo Pleše - uz odobravanje moćnog i kada je u pitanju zakrilništvo nad jednom, s vlasti trećega sijećnja skinutom politikom i strankom, glasnog biskupa Želimira Puljića - proglašava nepoželjnim čovjekom i zabranjuje mu da otvori - kao priznati stručnjak - izložbu svoje prijateljice Goranke Vrus-Murtić. I ne bih se složio s - kada su »crkveni posli u pitanju« uvaženim kolegom - Darkom Pavičićem, koji tvrdi da je dubrovački kler nanio sramotu Sbutegi. Prije sebi, Dubrovniku, čitavoj Crkvi u Hrvata pa onda, naravno i nezaobilazno, čitavoj Hrvatskoj nego crnogorskom svećeniku, koji je u svijetu - pa i onom vatikanskom - poštovaniji od četa domaćih isključivaca koji vjeru upotrebljavaju kao moćno i opasno oružje.

Zamislite koliko je i danas u Hrvatskoj, koja se nastoji sve bezuspješnije otisnuti od deset joj godina nametanog balkanskog duhovnog mentaliteta, žilavo i sveprisutno mračno intelektualno srednjovjekovlje?! Dubrovački je svećenik zabranio don Branku Sbutegi otvoriti izložbu u galeriji Klarisa (koja se nalazi u iznajmljenom prostoru samostana sv. Klare) zbog prije godinu dana u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji i beogradskoj radio postaji B-92 izrečene kritike na račun nekih svojih svojih kolega svećenika koji su, isključivošću i lažnim dušebrižjem, izdali svoje poslanje. Don Branko je kažnjen jer se javno ogradio od reakcija koje su nakon uhićenja generala Mirka Norca iskazali mnogi hrvatski svećenici i biskupi te zato što je javno kritizirao ekstremističke poruke s poznatog splitskog skupa. Naivno je, naravno, očekivati da će se s don Brankom Sbutegom solidarizirati i zaštiti ga od inkvizicijskog izopćenja netko iz vrha hrvatske Crkve kada najviši predstavnici svjetovne vlasti čine sve kako bi kaznili one koji se usude kritički odnositi prema nekim postupcima Kaptola ili, ne daj Bože, Vatikana.