Vjesnik: 29. 07. 2002.

Nakon rata vojska nije smanjena nego povećana

Tko će postati novi (stari?) šef MORH-a zasad je posve neizvjesno, no znakovitom se ocjenjuje posljednja poruka mandatara Ivice Račana da »najjača stranka u koaliciji mora biti spremna obaviti zahtjevnu vojnu reformu« / Tko god preuzeo MORH neće moći izbjeći barem djelomičan nastavak započetog procesa smanjenja broja vojnika iz oružanih snaga i osoblja iz Ministarstva

ZAGREB, 28. srpnja - U prošlih 12 godina, Ministarstvo obrane vodila su osmorica ministara. Najkasnije u utorak ujutro, tom će popisu analitičari pridodati još jedno ime.

Tko će postati novi (stari?) šef MORH-a (Jozo Radoš se i dalje spominje u različitim kombinacijama) zasad je posve neizvjesno, no znakovitom se ocjenjuje posljednja poruku mandatara Ivice Račana da »najjača stranka u koaliciji mora biti spremna obaviti zahtjevnu vojnu reformu«.

Tko god preuzeo MORH neće moći izbjeći barem djelomičan nastavak započetog procesa smanjenja broja vojnika iz oružanih snaga i osoblja iz Ministarstva. O koliko je zahtjevnom poslu riječ govori i podatak da se o potrebi smanjenja naše vojske, manje-više bez prekida, govori od završetka rata. Govori, no i ne provodi. Štoviše, vojni su analitičari upozoravali na proces obrnut od očekivanog. Nakon rata, umjesto prelaska na mirnodopski ustroj s manje vojnika u MORH-u je rastao broj zaposlenih!

Za preveliku je vojsku najmanje »kriv« prvi ministar obrane Petar Kriste. U vrijeme njegova mandata mučile su ga upravo suprotne muke. Taj političar, ekonomist i politolog bio je ministar u dvije vlade na početku stvaranja hrvatske države (vodio je MORH i resor trgovine). Baš kao što piše u svojoj knjizi »Iznevjereni grad Dubrovnik "91«, pripreme za rat bile su ono po čemu će - uz činjenicu da je prvi preuzeo MORH - Kriste ostati zapamćen.

Kuriozitet je podatak da je Petar Kriste Ministarstvo obrane zamijenio Ministarstvom trgovine, no dogodilo se da se u novom resoru bavi obranom, možda i više nego u vrijeme dok je bio ministar obrane. Odgovore na pitanja čime se obranio Dubrovnik, tko ga je sve branio i što je od oružja na jug Hrvatske stiglo iz Ministarstva obrane - samo su neka od pitanja na koja vjerojatno najiscrpnije odgovora naš prvi ministar obrane.

I Kristin nasljednik u MORH-u pribilježio je neke od najvažnijih događaja iz tog razdoblja u svojoj knjizi. Riječ je o generalu Martinu Špegelju, nekadašnjem ministru obrane i autoru knjige »Sjećanja vojnika«. Uz dužnost ministra, Špegelj je obnašao dužnosti zapovjednika Zbora narodne garde i glavnog inspektora Hrvatske vojske i to u doba u kojem ga je vrhovni zapovjednik proglašavao ministrom rata. Ustroj prvih postrojbi Hrvatske vojske bio je pritom jedan od glavnih Špegeljevih uspješno obavljenih zadataka.

Slijedi razdoblje brzih izmjena na mjestu obrambenog ministra. Špegeljev nasljednik bio je Šime Đodan, koji je toliko kratko bio ministar da iz njegova mandata nije jednostavno nešto posebno izdvojiti (od 2. srpnja 1991. do 31. srpnja 1991.)

U prvom dijelu razdoblja Vlade demokratskog jedinstva - od kolovoza 1991. do kolovoza 1992. - na mjesto šefa MORH-a došao je Luka Bebić, danas saborski zastupnik HDZ-a. Bebić također vrlo brzo odlazi s Krešimirova trga, već 16. rujna 1991. umjesto njega ministar postaje Gojko Šušak, koji je do tada ministar iseljeništva.

Šušak će na toj dužnosti ostati do kraja i nakon rata, odnosno do smrti 3. svibnja 1998. Šuškovo razdoblje u MORH-u, analitičari obično dijele na dva dijela, na ratno i mirnodopsko.

Tako mu se za prvi dio mandata - do 1995. - pripisuju iznimne ratne zasluge. Štoviše, iz redova Šuškovih političkih istomišljenika nerijetko se može čuti da je bio »ministar, ali i više od toga«. Negdje do rujna hrvatska politika obrane nije bila posve definirana, no tada se - u kratkom vremenu i u krajnje nepovoljnim uvjetima - počinje koncipirati cjeloviti sustav obrane, formiranje, naoružavanje, opremanje i uvježbavanje naših oružanih snaga, uz istodobno sudjelovanje u borbama.

O ratnoj ulozi rata tadašnjeg ministra obrane govori i podatak da su u njegovom mandatu izvedene dvije najvažnije vojno-redarstvene operacije: »Bljesak« i »Oluja«. Nakon njih, očekivao se početak procesa preustroja, odnosno prelaska vojske na mirnodopski ustroj. Suprotno očekivanjima, raste broj vojnika, a sve su češće bile i kritike zbog izdvajanja mnogo novca na plaće, gorivo, i slično. U toj, uvjetno rečeno, drugoj fazi Šuškova mandata mediji pišu o MORH-u i HV-uglavnom u negativnom svjetlu.

Nakon Šuškove smrti, novi ministar postaje Andrija Hebrang. Hebrang kreće oštro, najavljuje radikalnu štednju i smanjenje troškova na svim razinama u MORH-u. Koliko je uspio u nakanama najbolje govori podatak da je na Krešimirovu trgu ostao od 11. svibnja 1998. do 12. listopada iste godine. Navodno su Hebrangove ideje i planovi naišli na snažan otpor unutar MORH-a, a neki tvrde da za to nije imao ni dovoljno snažnu potporu državnog poglavara.

Dio posla o kojem je Hebrang govorio uspjeli su provesti idući ministri, ali ne i završiti taj posao. Pavao Miljavac, isprva načelnik Glavnog stožera a potom i ministar obrane, ušao je u niz projekata nabave nove vojne opreme i remonta stare, no do smanjenja broja vojnika opet nije došlo. Zahvaljujući višegodišnjoj suradnji s američkim stručnjacima, Miljavac je uspio Glavni stožer ustrojiti prema najvišim NATO-standardima.

Miljavac, danas zastupnik DC-a u Saboru, susreo se za svog mandata s optužbama iz bivše stranke (HDZ-a) da je američki igrač, a tadašnja oporba prozivala ga je za, kako su tvrdili, sumnjivu kupnju novih radara. Miljavac je napadima odolio, ali ne i novim izborima, 2000.

Na mjesto ministra dolazi Jozo Radoš iz HSLS-a. Njegov će se mandat zasigurno pamtiti po otvaranju obrambenog sustava javnosti. Za Radoševe vladavine MORH-om doneseni su najvažniji vojni zakoni, ali uz žestoke sukobe na relaciji Pantovčak - MORH.

Značajno mjesto pripada Radoševoj izjavi da se od moderne vojske ne bismo mogli sami obraniti. Njegov se mandat pamti i po seksualnim skandalima u vojsci, medijskim prepucavanja s načelnikom Glavnog stožera, ali i po skraćenju vojnog roka i ulasku Hrvatske u MAP.

Mile Franičević

Gojko Šušak gotovo osam godina, Šime Đodan - 29 dana

Prvi ministar obrane bio je Petar Kriste. On je MORH vodio od 31. svibnja 1990. do 24. kolovoza 1990. godine.

Naslijedio ga je Martin Špegelj, koji je na tom mjesto ostao od 24. kolovoza 1990. do 2. srpnja 1991.

Špegeljev nasljednik Šime Đodan bio je ministar obrane od 2.srpnja 1991. do 31. srpnja 1991.

Potom na Krešimirov trg dolazi Luka Bebić i ostaje od 31. srpnja 1991. do 18. rujna 1991, a nasljeđuje ga pokojni Gojko Šušak.

Šušak je funkciju ministra obrane obnašao od 19. rujna 1991. do smrti, 3. svibnja 1998.

Novi ministar postaje Andrija Hebrang, koji je vodio MORH od 11. svibnja 1998. do 12. listopada 1998. Na njegovo mjesto dolazi Pavao Miljavac, današnji saborski zastupnik DC-a, koji je bio ministar obrane od 14. listopada 1998. do 27. siječnja 2000.

Nakon posljednjih parlamentarnih izbora na to mjesto dolazi HSLS-ovac, sad lider Kluba nezavisnih liberala Jozo Radoš. On je službeno na čelo MORH-a došao 28. siječnja 2000. godine, a ministar je bio do ostavke premijera, 5. srpnja 2002.

M. L.