Jutarnji list: 29. 07. 2002.

Račanovo dioničko društvo

Piše: Nikola Jelić

Sjeća li se još itko asketskih riječi premijera Ivice Račana s početka 2000. godine, kada je rekao da će njegovi ministri, ako treba, raditi i bez plaće? Sjeća li se itko "dobrog dečka Vlade", kako je Račanov kabinet sam sebi tepao nekoliko mjeseci nakon preuzimanja vlasti!? Sjeća li se netko svih onih "nedjelja u Vladi", kada su se vrata Banskih dvora otvarala običnim građanima i kada su ti isti građani mogli popiti kavu s "dežurnim" ministrom i pri tome sjesti u fotelju premijera?!

Nitko se toga vjerojatno ne sjeća, jer danas te stvari izgledaju kao da su se događale prije sto godina, a ne prije dvije godine. U protekle dvije i pol godine, u Hrvatskoj se malo toga promijenilo na bolje. Građani ove zemlje imali su malo koristi od promjene vlasti: deseci tisuća ostali su bez posla, mnoge tvrtke su zatvorene, nove tvornice nisu sagrađene, početak isplate penzija još je uvijek vijest dana, prosječne plaće porasle su tek za nekoliko stotina kuna, redovi i neljubaznost i dalje caruju u državnoj upravi...

Jedino što se jako promijenilo jest retorika i stil vladanja sadašnje vlasti. Već nakon nekoliko mjeseci vladanja, Račanova vlada postala je dioničko društvo, koja se od HDZ-ove vlade razlikuje samo po tome što ima više političkih dioničara. Vizija moderne europske Hrvatske rastopila se u trgovini stranačkih interesa, a sastavljanje nove vlade samo je finale rastapanja preostalih ideala i nadanja.

S današnjeg vidikovca gledano, jasno je da su i šefovi "trećesiječanjske" Hrvatske obični politički kalkulanti, jasno je da među njima nema političkih veličina koje bi mogle htijenja hrvatskih građana pretvoriti u stvarnost. Čemu sada priča o stručnjacima u novoj vladi? Nijedan stručnjak neće moći bilo što učiniti, jedino što će postati alibi za još jedan neuspjeh takve politike i takvog vođenje države.

Stručnjaci u Račanovoj vladi mogu biti tek ukras poput svih onih ukrasa kojima se njegova vlada kitila nakon 3. siječnja. U Vladi koja funkcionira kao trgovačko društvo s lošom upravom i velikim gubicima nijedan stručnjak neće moći iskoristiti svoje znanje, jer mu to neće dopustiti.

Da sadašnja vlast nije pristala da joj stručnjaci sjede na mjestima pomoćnika ministara, ravnatelja fondova ili direktora državnih poduzeća, a kako bi onda dala slobodne ruke nestranačkim ministrima!?

Svaka stranaka ove koalicije ima svoj zaseban cilj i račun pri sastavljanju nove vlade. Tomčićevom HSS-u važno je samo to da u novi proračun "ugura" što više poticaja poljoprivredi kako bi iduće godine na izborima ta stranka mogla "kupovati" glasove seljaka. Čačićev HNS želi samo novac za gradnju autoceste, kako bi si on i njegova stranka uoči izbora mogli pripisati povijesnu ulogu u cestovnom povezivanju države. Privatizacija državne imovine važna j SDP-u kako bi proračun osigurao novac za razne socijalne naknade koje će s sigurno dijeliti uoči izbora.

Nema u njihovim planovima vizionarskih ideja i ciljeva, zbog kojih će podrediti svoje interese ili žrtvovati svoje kadrove. Što vrijedi u takvoj situaciji biti nestranački ministar gospodarstva i pravom tražiti zaokret u ekonomskoj politici, kada će se ekonomska politika i dalje voditi iz Banskih dvora? Kako možemo govoriti o transparentnoj privatizaciji Ine na primjer, kada su sve važne odluke prepuštene dvojici ili trojici ljudi iz Uprave i Nadzornog odbora te kompanije?

Teza da vlada mora funkcionirati u državi kao menadžment u poduzeću odavno se pokazala ispravnom u razvijenim državama Zapada.

Naši političari u vlasti također su se pokušali ponašati kao menadžeri, međutim, ne kao moderni menadžeri države u cjelini, već kao socijalistički direktori. Državne poslove vode tako da ih temelje na svojim pogreškama i propustima, a na trošak cjelokupnog društva.

Država srećom ne može biti izbrisana iz političkog registra ako je vlada dovede u stečaj. Ali država čija uprava loše radi može ekonomski i politički propadati u još puno goru situaciju nego što je ova u kojoj se nalazi Hrvatska. I dok su Račanove najave iz 2000. o Vladi bez plaće bile tek simpatična politička doskočica, danas bi njegovu vadu doista trebalo ostaviti bez plaće jer postoje dokazi da je nije zaradila.