Vjesnik: 30. 07. 2002.
Ni Antunovićki ne nedostaje ono što je imao Šušak!
BRANKO VUKŠIĆ
U krivu je, ne znam koji put, Miroslav Tuđman kad tvrdi da je trenutačni predsjednik Stjepan Mesić na konferenciji Zaklade Konrada Adenauera u Berlinu »opanjkavao« vlastitu zemlju. Smatrajući se najpozvanijim braniti tateka, sinek Tuđman je u Mesićeve ruke gurnuo još poneki valjani argument za kritiku. Naime, Miroslav je Tuđman ljut zato što Mesić smatra da Hrvatska u prvih deset godina svoje samostalnosti nije bila ni istinski pluralistička ni pravna država, te da je o svemu odlučivala volja jedne stranke i njen vođa. Sin ponavlja očevu pogrešku jer između vlasti, odnosno jedne stranke, jednog vođe i države stavlja znak jednakosti. Mesić jest u Berlinu »opanjkavao«, ali ne svoju zemlju, već njenu bivšu vlast koja nije priznala, nek" se prisjeti zaboravljivi Tuđman, rezultate legalnih izbora za zagrebačku Gradsku skupštinu, na stup srama pribijala aktiviste nevladinih organizacija, često ih etiketirajući hrvatskim izdajicama a političke neistomišljenike tretirala kao stoku sitnog zuba ili judoškudaše.
Uostalom, zbog čega su s HTV-a skidane emisije i njeni autori?
Zato što se stavovi HTV-ovaca nisu u dlaku poklapali s HDZ-ovim, točnije - Tuđmanovim. Jer se netko, kojeg li grijeha, usudio misliti svojom glavom a ne, recimo, Pašalićevom. Pa, Pantovčak je, uostalom, bio poznat po redovitim brifinzima - tako su, naime, klasično pranje mozga zvali politički propagandisti zaposleni u medijima - na najvišoj razini, kojima su prisustvovali urednici i komentatori od osobitog Tuđmanovog ili Pašalićevog povjerenja. Na sve one koji su se usud
ili pisati ili govoriti ono čemu su se vrhovni cenzori protivili, proglašena je permanentna sezona lova. Nisu, dakako, svi progonjeni pali u stupicu koju su im postavili deklarirani antidemokrati jer je ipak na nas male motrio veliki svijet, jer je i u HDZ-u bilo demokrata (poput, recimo, Vesne Škare Ožbolt koja je na Pantovčaku nastojala ublažiti pogubne posljedice čestih predsjednikovih ili Doktorovih medijskih pijavica) i jer nisu baš svi novinari bili spremni saviti kičmu. Na tu je atmosferu M. Tuđman zaboravio, ili je nikad - što je još žalosnije - nije ni osjetio. Zašto? Zato što je kao bitan kotačić bivše vlasti bio s antidemokratske strane barikade.»Neobičan mi je njezin izbor jer nema objektivno nikakva znanja ni iskustva za ministra obrane. To je za nju totalna tabula rasa,« komentira Vladimir Šeks odluku mandatara Ivice Račana da resor obrane povjeri Željki Antunović.
Šeksov istomišljenik je i Davor Domazet Lošo koji se uz uobičajenu ideološku netrpeljivost okitio i za njegov macho gard primjereni
m seksizmom:»Nakon što Željka Antunović postane ministrica obrane, vojska će totalno izgubiti ugled u hrvatskom društvu, koji je ionako prepolovljen 3. siječnja!«
Zapravo, i Šeks i Domazet tvrde da je Antunovićka nesposobna voditi resor obrane (kao treća ministrica obrane u Europi) samo zato jer je žena. A kojim su to, molim lijepo, predznanjima bili naoružani Gojko Šušak ili Andrija Hebrang? Činjenicom služenja vojske ili - navodno - nekom stvari koja ni Antunovićki ne nedostaje?!