Novi list: 30. 07. 2002.

Gle, tko to govori!

Dražen CIGLENEČKI

Predsjednik HIP-a Miroslav Tuđman u više je navrata rekao da se ne bi počeo aktivno baviti politikom da ga na to nije natjerala aktualna vlast koja je, prema njegovom shvaćanju, zemlju dovela u nacionalnu krizu. U suprotnom bi, valjda, nastavio sa životom povučenog intelektualca i oglašavao se u javnosti jedino kad bi bili ugroženi interesi njegove obitelji. I oni koji se potpuno slažu s tezama Tuđmana juniora smatraju da on jednostavo nije materijal za političkog frontmena. Politika je za njega predinamičan posao.

To je potvrdio u nedjelju kad je četiri dana nakon što se on dogodio, Tuđman »najodlučnije« prosvjedovao protiv govora predsjednika Stjepana Mesića na konferenciji zaklade Konrad Adenauer u Berlinu. Vjerojatno mu je trebalo malo više vremena da pronikne u svu dubinu Mesićevih misli. Međutim, predsjednik je baš kao i uvijek bio brutalno jasan i nedvosmislen. Bez ustručavanja, Mesić je konstatirao da Hrvatska u razdoblju vladavine HDZ-a nije bila pluralistička ni pravna država. O svemu je, tvrdi, predsjednik, odlučivala volja jedne stranke i jednog vođe. Oca šefa HIP-a, naravno. Miroslava Tuđmana upravo su te Mesićeve riječi potaknule na »najodlučnije« reagiranje. Mesić, veli on, opanjkava vlastitu državu dokazujući da nije dorastao dužnosti koju obnaša. A zapravo se radi o još jednoj tragikomičnoj situaciji kakvih u hrvatskoj politici ima napretek. Čovjek koji je prve četiri godine prošlog desetljeća bio jedan od najčvršćih stupova bivšeg režima danas bez imalo samokritičnosti iznosi suverene ocjene o njegovoj nedemokratičnosti. Suprostavlja mu se također dugogodišnji insider, krovni obavještajac koji kod Franje Tuđmana ne vidi ni »a« od Predsjednikove notorne autoritarnosti.

Obojica pravi moralni autoriteti.