Vjesnik: 31. 07. 2002.

Zastupnici su i klevetala i blebetala

BRANKO VUKŠIĆ

Bez obzira sastali li se zbog rasprave o stanju u pčelarstvu ili tajnim službama, hrvatski će parlamentarci piliti isto. Zamorno, politikantski, nerazumljivo, jezično pogrešno, promašeno i glede bilo kakve koristi - nepotrebno. Zašto bi onda, dovraga, izvanredna sjednica na kojoj se bezrezervno podržavalo ili bezrazložno pljuvalo po novom koalicijskom, odnosno, Račanovom početku, bila drukčija?!

Zbog svijesti o izuzetno teškim okolnostima u kojima se Hrvatska nalazi?!

Ne pretjerujte, molim vas!

Jeste li gledali i slušali kako se ponašaju i što govore »naši i vaši« zastupnici?! Jeza me hvata kada Ivo Sanader u prevažnoj, gotovo ciceronskoj pozi počne dijeliti lekcije o defetizmu, nezaposlenosti te promašajima vanjske politike propale koalicijske Vlade! I đon obraz je preblaga karakteristika takvog salta moralea. Pa, taj je čovjek svojeručno - kao pomoćnik ministra vanjskih poslova te, jedno vrijeme, šef Tuđmanovih dvora - zidao zid kojim smo se ogradili od civiliziranog svijeta. Taj isti Sanader se usudi, mirno, bez crvenila u licu ustvrditi kako se »dogodila podjela u narodnom biću«! Kada? Pa, logično: od trenutka kada poglavari dvadesetak ili - prema potrebi i prilici - tridesetak posto svojih građana ne proglašavaju izdajicama. Od trenutka kada više nitko ne dijeli Hrvate na stoku sitnog i stoku krupnog zuba. Na velike i male. Poželjne i nepoželjne.

»Narodno biće« jest uistinu podijeljeno. S jedne strane na šačicu glasnih, privilegiranih, nasrtljivih, grabežljivih i naučenih da je Hrvatska samo njihova krava muzara, te s druge strane na veliku većinu potplaćenih, u odnosu na one prve, obespravljenih i ojađenih. Haag, kao što reče u raspravi Damir Kajin, ne dijeli Hrvate, ne dijele nas ni lijevi a ni desni svjetonazori, naročito ne onakvi kakvih ih zamišljaju uglavnom »lijevi« hrvatski političari. Dijeli nas novac. Standard. Pravo na rad. Lječenje. Dostojanstvena starost. Dijele nas - najtočnije - nesposobni i do srži pokvareni političari koji se javnosti svakodnevno predstavljaju, kako kaže u intervjuu Novome listu akademik Ivan Supek, glupim diskusijama. Koje postaju - jer smo ih mi izabrali - i naša sramota.

Stoga je smiješna i licemjerna opomena Zlatka Tomčića Vladimiru Šeksu, koju je HDZ-ov diskusičarski žongler zaradio zbog vrijeđanja Damira Kajina. Čime je to Šeks uvrijedio Kajina? Tvrdnjom da Kajin - shvatio je Tomčić - blebeće.

»Nisam kazao«, branio se Šeks iz čiste zabave, »blebetao već - klevetao.«

Dakle, Kajin ne blebeće, već kleveće.

A blebeće, dobacuje iz klupa Kajin, Šeks. I ne dobiva, jer je s Tomčićem u političkoj trgovini, nikakvu opomenu.

Nakon silnih mjeseci strašnih promašaja nova je urednička garnitura uspjela roditi i jednu novu informativno-magazinsku emisiju s većom pompom od brijunskog »Kralja Leara« i »Medeje« zajedno. I je li se dogodilo čudo? Ne, već, u odnosu na slične emisije sličnih nam europskih televizija, sasvim običan, uredan, a u odnosu na prisavske loše navade i atmosferske prilike, vizualno moderniziran i poprilično atraktivan »Meridijan 16«. Zamislio ga je, tvrde Denis Latin, a led probio urbani i odjećom, s obzirom na godišnje doba, preuštirkani Branko Nađvinski. Dobre kratke vijesti na početku, aktualno ali jednostrano trančiranje slučaja Lora (ovaj put s beogradskim svjedocima) Hrvoja Hrengeka te odlična reportaža Anite Gudelj o eksplantaciji te transplantaciji organa iznadprosječan su početak.