Vjesnik: 06. 08. 2002.

Koštunici još nije jasno tko je napao Hrvatsku

BRUNO LOPANDIĆ

Točno na obljetnicu oslobađanja okupiranih hrvatskih područja, jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica javio se pisanom izjavom.

U svojoj reakciji Koštunica tvrdi da se navršilo sedam godina otkako su Srbi bili primorani napustiti svoje domove, a prognani su brutalnom hrvatskom policijsko-vojnom akcijom. U objašnjenju Koštunica tvrdi da je »krajina bila žrtva koliko sukobljenih radikalnih nacionalnih ideja i isključivosti tadašnje hrvatske politike, toliko i vjekovne srpske nesloge i lakovjernosti i nesposobnosti srpskih političara da se uzdignu iznad osobnih razloga i opće dobro pretpostave sitnim vlastitim interesima«. U isto vrijeme, Koštunica se poziva na izgradnju zdravih i trezvenih odnosa s Republikom Hrvatskom.

Koštuničina izjava u povodu obljetnice »Oluje«, te uz nju vezane reakcije službenog Beograda, govori da jugoslavenske vlasti još nisu spremne, prvo same sebi pa onda i ostalima, priznati nešto o čemu se u pristojnom svijetu uopće više ne raspravlja - da je na Hrvatsku izvedena brutalna agresija, da su pažljivom i sustavnom manipulacijom za pobunu pripremani hrvatski Srbi, te da su oni organizirano napustili Hrvatsku pod nagovorom svojih »vlasti« u rasulu.

U Hrvatskoj se i dalje lome koplja oko uloge hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini i upravo o tome je li u Hrvatskoj bilo etničkog čišćenja ili ne. Organizirano etničko čišćenje je u Hrvatskoj i u BiH zapovjedio i provodio Miloševićev režim i stvari se moraju nazvati pravim imenom. Svaki pokušaj relativiziranja te činjenice zvuči smiješno i nezrelo.

Hrvatskoj se s druge strane još teško pomiriti s činjenicom da je masovni organizirani odlazak Srba bivšem režimu u Hrvatskoj dobro došao, te da se nakon njihova odlaska činilo sve da se više nikada ne vrate, što se dokazalo neprocesuiranjem zločina počinjenih nakon »Oluje« i prihvaćanjem diskriminatorske legislative, s čime Hrvatska i danas ima problema.

Bez političkog poštenja i odgovornosti, prepucavanje o tim temama neće donijeti ništa dobro međusobnim odnosima, a nije dobro ni za europsko zdravlje obiju nacija u vlastitoj zemlji. Distanciranje od politika ranijih režima neće biti dovoljno samo na retoričkoj razini. Upravo suprotno, svako relativiziranje i »zaborav« onoga što se dogodilo sadašnje vlasti nelagodno povezuje upravo s onim za što se tvrdi da je iza nas.