«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

09. siječanj 2007.

KOMUNISTIČKI DOUŠNICI U FOKUSU JAVNOSTI !

U Poljskoj je lustriran bivši doušnik komunističke tajne policije, varšavski nadbiskup Rimokatoličke crkve, msgr. Wielgus. Kada je poljska i svjetska javnost saznala da je poljski teolog, monsignore Stanislaw Wojciech Wielgus bio od 1967. godine, 20 godina dugo, tajni informant (doušnik) komunističke tajne službe, bivši je doušnik, suočen sa optužbama u javnosti, priznao nečasnu suradnju sa komunističkom tajnom službom, i potom dao ostavku na mjesto varšavskog nadbiskupa. U Poljskoj je 67 posto katolika mišljenja da bivši doušnik mora odmah odstupiti, bez obzira što se radi o tako važnoj ličnosti kao što je prvi čovjek Crkve u glavnom gradu Republike Poljske, ili upravo zbog toga.

Sličnih primjera da osoba, već imenovana na neku državnu dužnost u Republici Poljskoj, mora odstupiti sa dužnosti, ili uopće i ne stupa na neku državnu dužnost, zato što se kompromitirala suradnjom sa tajnom službom u prošlosti, bilo je mnogo. Dojavljivanje informacija tajnoj službi o ljudima s kojima se kontaktira izuzetno je nečasno, predstavlja čin izdaje i kršenja ljudskih prava. Poljska je nakon 16 godina demokracije krenula u čišćenje od bivših komunističkih kadrova ili suradnika bivših komunističkih tajnih službi, koji su i nakon pada komunizma ostali na visokim položajima. Poljska je tako u mandatu novoga antikomunističkog demokratskog konzervativnog predsjednika povukla 10 veleposlanika koji su bivši komunisti, a čišćenja nisu ostali imuni ni tamošnji novinari, među kojima se se počeli otkrivati bivši doušnici komunističke tajne službe. Čak i u vrhu najjačeg poljskog antikomunističkog pokreta Solidarnošć otkriveni su bivši informatori komunističke tajne službe. U toj zemlji postoji institucija koja je zadužena za istraživanje komunističkog razdoblja, isto kao u Saveznoj Republici Njemačkoj i u Češkoj Republici.

Isti lustracijski princip vlada i u Saveznoj Republici Njemačkoj kada su u pitanju osobe za koje se dokazano ustanovilo da su za vrijeme komunizma u bivšoj Istočnoj Njemačkoj (DDR) surađivali kao doušnici sa totalitarnom zloglasnom tajnom službom i političkom policijom «STASI». Bivše doušnike u Njemačkoj otkriva posebna državna služba, tako zvana Gauck-Behörde, koja pregledava dosjee bivših doušnika zloglasne komunističke tajne službe «STASI». (Nedavno je CIA vratila njemačkoj kancelarki Angeli Merkel onaj dio dosjea koje su američki obavještajci prilikom pada Berlinskog zida 9. studenog 1989. oteli raspadajućoj komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, i odnjeli u Washington. Amerikanci su Nijemcima vratili dosjee kako bi se njemačko društvo moglo u cijelosti očistiti od utjecaja bivših komunista, s obzirom na tendenciju restauracije komunizma u Ruskoj Federaciji, i bliskih veza koje je bivši socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder njegovao, i njeguje i danas, kao izravni Putinov plaćenik na poslu člana Nadzornog odbora njemačko-ruskog plinovoda, sa bivšim kagebeovcem i aktualnim ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.)

Međutim, demokratski princip lustracije ne vrijedi u Republici Hrvatskoj niti 17 godina nakon pada komunističkog Berlinskog zida !!!

Bez imalo srama, i bez da su od strane medijske javnosti posebno prozivani, optuženi bivši doušnici UDB-e i KOS-a, i njihovi šefovi, obnašali su ili obnašaju u Republici Hrvatskoj čak i najviše državne i stranačke dužnosti, kao na pr. Josip Manolić (predsjednik stranke HND). Zatim, Josip Perković, bivši šef odjela osječke i zagrebačke UDB-e i bivši šef hrvatske vojno-obavještajne službe «SIS» MORH-a, čiji je sin Saša-Aleksandar aktualni savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Mesića i član vladinog tima za suzbijanje korupcije.

Zatim Anto Đapić (oktroirani predsjednik ukradene i otete Hrvatske stranke prava), Mato Arlović (potpredsjednik SDP-a i bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora. TREBA NAGLASITI DA JE JEDINI IZ REDOVA SDP-A, KOJI JE JAVNO PROZVAO ARLOVIĆA DA JE BIO SURADNIK JUGOSLAVENSKOG KOS-A POD KODNIM IMENOM VRBIK, BIVŠI SABORSKI ZASTUPNIK ŽELJKO MALEVIĆ, IZNENADA UMRO 05.SIJEČNJA 2007. GODINE U 52. GODINI ŽIVOTA A DA MU NITKO IZ VODSTVA SDP-A NIJE BIO NA POGREBU U ĐAKOVU 8. SIJEČNJA.), Vladimir Šeks (aktualni predsjednik Sabora, bivši glavni državni odvjetnik RH, i dopredsjednik HDZ-a), Budimir Lončar (aktualni vanjsko-politički savjetnik predsjednika Mesića, Titov kosovski egzekutor), i drugi. Najviše stranačke i državne dužnosti u RH obnašali su ili obnašaju bivši šefovi komunističke tajne službe bivše SFR Jugoslavije, i bivši komunistički ideolozi, progonitelji hrvatskih proljećara, kosovskih Albanaca, disidenata i oporbe u Titivoj Jugoslaviji, poput, primjerice, predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP), Ivice Račana, zatim, potpredsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića (HDZ), zatim, savjetnika predsjednika Mesića u predsjedničkom uredu, Tomislava Jakića, koji je bio glasnogovornik CK Saveza komunista Hrvatske na bivšoj Televiziji Zagreb, zatim, aktualni glavni ravnatelj Hrvatske televizije, Mirko Galić, koji je obnašao isti posao kao Jakić, u zagrebačkom komunističkom tjedniku «Danas», a danas je od predsjednika Republike nominiran za veleposlanika RH u Republici Francuskoj, zatim, Vladimir Drobnjak, komunistički novinarski huškač iz osamdesetih godina 20. stoljeća, od aktualnog premijera Sanadera (HDZ) dobio je povjerenje da bude vođa hrvatske delegacije u pregovorima za punopravno članstvo RH u Europskoj Uniji.

Optuženi doušnik tajnih službi SFR Jugoslavije, Stjepan Mesić, postao 2000. predsjednik RH !!!

U svojoj knjizi «Vrijeme krivokletnika», Miroslav Tuđman (sin pokojnog Franje Tuđmana), bivši šef tajne službe Republike Hrvatske, HIS, i obavještajni analitičar, spominje također Mesićevu doušničku suradnju sa «Kontraobavještajnom službom» SFR Jugoslavije: «Prema izjavi generala Aleksandra Vasiljevića, tada drugog čovjeka KOS-a, Mesić je «hadezeovski insajder i informator» KOS-a, koji je već potkraj iste te, 1990. godine, dao /na položaju člana Predsjedništva SFRJ/ prešutnu suglasnost generalu Vasiljeviću da može uhititi hrvatske dužnosnike: «Mesić je dao u tajnosti zeleno svetlo za akciju Štit i hapšenja» (…) »

Operativci jugokomunističke tajne službe SDS godinama su sa Stjepanom Mesićem vodili tako zvane «informativne razgovore», ili drugim riečima, Mesić je postao doušnik jugokomunističkog totalitarnog režima, i to na temu «Klasni neprijatelj u zemlji». «Mesić godine 1985. tvrdi da ne želi biti «cinkaroš», ali da je voljan prenositi politička stajališta pojedinaca s kojima kontaktira (…) « također je pristao da se češće susreće sa poznanicima i da zajednički analiziraju i komentiraju pojedine događaje iz društveno-političkog života zemlje, a o kojima isto tako želi razgovarati s pripadnicima SDS («Republički sekretarijat za unutarnje poslove (RSUP), Služba državne sigurnosti, Centar Zagreb, 13.6.1985. Informacija br. 814, str. 4 ») »

To što je Stjepan Mesić na parlamentarnim izborima 1999. godine propao kao predizborni kandidat za zastupnika u Hrvatskom državnom saboru ostalo bi možda i nezapaženo, da kao predsjednički kandidat Hrvatske narodne stranke (HNS) nije 2000. godine postao drugi predsjednik Republike Hrvatske, i na slijedećim predsjedničkim izborima 2005. godine, uz izborne manipulacije, ponovo potvrđen od izbornog povjerenstva Republike Hrvatske za predsjednika Republike (izgleda da bivše strukture komunističke tajne službe u RH namještaju parlamentarne i predsjedničke izbore.) Kako se uopće moglo dogoditi da hrvatsku državu vodi kompromitirani doušnik bivšeg totalitarnog komunističkog jugoslavenskog režima ?

Odgovor se može pronaći u činjenici, da prvi predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman, nije prvenstveno zbog sebe samoga, dao donjeti zakon o lustraciji po kojemu bi se kandidatima za visoke državne dužnosti, ili dužnosti u mjesnoj samoupravi, mogla provjeriti njihova biografija, i njihova prošlost, te, ukoliko bi se dokazao nečasni rad, poput dojavljivanja informacija tajnoj službi o oporbenim političarima i disidentima režima, kandidatu bi se moglo zabraniti daljnje natjecanje na izborima, ili imenovanje od strane nekog državnog tiela. Zakon o lustraciji nisu donjeli ni Tuđmanovi nasljednici Račan, Budiša i Sanader, što su namjerno propustili, zato što bi, na primjer, Ivica Račan kao bivši komunistički ideolog u tom slučaju samoga sebe lustrirao odnosno udaljio s položaja predsjednika vlade Republike Hrvatske. Međutim, to je dokaz da u Republici Hrvatskoj ne postoji demokracija niti pravna država.

U nekim zemljama bivšeg komunističkog sustava ponajprije se provodi povijesna i znanstvena lustracija. Primjerice, u Češkoj postoji Ured za dokumentaciju i istraživanje zločina komunizma. Uz tu povijesnu lustraciju, gotovo u svim tranzicijskim zemljama Srednje Europe podaci o sudjelovanju pojedinaca u komunističkome sustavu represije priječe njihov politički uspon i djelatnost. Svojevrsni vrhunac obračuna s komunizmom trebala je biti rezolucija 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o osudi zločina komunizma. U Hrvatskoj se ništa od toga nije dogodilo. Na visokim su položajima još uvijek ili su bili nekadašnji komunistički kadrovi, ne postoji nijedna institucija koja bi se pozabavila sankcioniranjem tog razdoblja i osoba koje su ogrezle u zločinima, iako je Hrvatska stranka prava 1861. nadležnim državnim tijelima odavno uputila upravo prijedloge u tom smislu. Štoviše, dok su u drugim zemljama dosjei suradnika i doušnika komunističkih tajnih službi uglavnom otvoreni i služe za lustraciju komunističkih kadrova, u nas politika već 17 godina krije dosjee bivše Udbe, kako se još i danas kolokvijalno naziva nekadašnja Služba državne sigurnosti koja je naslijedila Udbu. Točno je, Hrvatska je bila žrtva agresije, rat nas je usporio na nizu područja, ali 17 godina nakon navodne pobjede demokracije više nema nikakve izlike da se ne riješi i to pitanje.

Pregovori o punopravnom članstvu RH u EU prava su prilika koja se ne smije propustiti, što će premijera Sandera možda prisiliti da uhiti osumnjičenog i od Interpola traženog Josipa Perkovića, da smijeni kompromitirane kadrove HDZ-a, da procsuira čak i kandidata za premijera, osumnjičenog Ivicu Račana, a Socijalistička internacionala i Europski socijalisti morati će od SDP-a tražiti Račanovu smjenu, kao što su ultimativno tražili razvrgnuće koalicije SDP-a sa Đapićem u Velikoj Gorici, ili će SDP na kraju biti izbačen iz članstva Internacionale.

Biti će zanimljivo vidjeti hoće li ostavka varšavskog nadbiskupa biti povod kardinalu i Zagrebačkom nadbiskupu Bozaniću da smijeni crkvene dužnosnike koji su osumnjičeni za suradnju s Udbom. Manje, više, svi oni Crkveni dužnosnici koji su, na primjer, otvoreno i žestoko u javnosti i u tisku i drugim medijima napadali predsjednika Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslava Paragu, sumnjivi su kao bivši doušnici komunističke tajne policije, poput onih koji su branili Josipa Manolića od Paraginih optužbi da je Manolić otrovao Zagrebačkog nadbiskupa i kardinala dr. Alojzija Stepinca, ili svećenika Luke Vuce (i drugih), koji se u «Vjesniku» obrušio na borca za hrvatsku državu Paragu, a nakon toga je Paraga stavljen pod sto postotnu cenzuru u «Vjesniku».

Papa Benedikt XVI. u pravo je vrijeme žigosao zlo ateizma, jer, zlo ateizma prouzročilo je i perfidnu doušničku mrežu komunističkih tajnih službi, koja danas žari i pali u sustavu vlasti Republike Hrvatske i uništava Republiku Hrvatsku !