«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

18. siječanj 2007.

KAKO JE BAVARSKI PREMIJER EDMUND STOIBER, KOJI JE UPRAVO DANAS PODNIO OSTAVKU, ODMOGAO HRVATSKOJ!

Predsjednik Društva za kulturu demokracije komentira nenormalni odnos hrvatskoga društva prema zločinima komunizma, optužujući aktualne vladajuće političke strukture bivših komunista i pripadnike bivše jugoslavenske tajne policije u Republici Hrvatskoj:

Demokršćansko Društvo za kulturu demokracije iz Republike Hrvatske ostvarilo je bliske veze s njemačkim demokršćanima iz konzervativne Zaklade Konrad Adenauer iz Savezne Republike Njemačke, koja Društvo za kulturu demokracije financijski pomaže u ostvarivanju projekta jačanja civilnog društva u Republici Hrvatskoj, i upoznavanja hrvatskih građana s Europskom Unijom. Njemačkim kršćanskim demokratima je u interesu da Nijemci imaju u Hrvatskoj kao partnerskoj zemlji što više kvalificiranih sugovornika, naglasio je predsjednik Društva za kulturu demokracije. Zakladu Konrad Adenauer (Konrad Adenauer Stiftung) osnovala je Njemačka kršćansko-demokratska unija (CDU) ili aktualna vladajuća stranka u Njemačkoj, čija je sestrinska stranka Kršćansko-socijalna unija iz Bavarske (CSU), također vladajuća stranka u Bavarskoj i u Njemačkoj, vrlo bliska s Hrvatskom demokratskom zajednicom. Konrad Adenauer bio je prvi poslijeratni kancelar ili predsjednik vlade Zapadne Njemačke (B.R.D.), koji je raskinuo s totalitarnim nasljeđem Hitlerova nacizma u Njemačkoj, i koji je bio kršćanski demokrat i antikomunist, jedan od utemeljitelja današnje Europske Unije.

Gospodin Ivo Lovrić studirao je društvene znanosti i magistrirao političku znanost i sociologiju na sveučilištima u Njemačkoj, bio je dopisnik «Vjesnika» iz Njemačke, novinar na poznatoj njemačkoj TV- i radio-stanici «Westdeutscher Rundfunk» (WDR), i jedan je od aktualnih urednika Hrvatske izvještajne novinske agencije, te Predsjednik Društva za kulturu demokracije u Republici Hrvatskoj, koji je naglasio, da državna tijela u Republici Hrvatskoj nisu slobodna

-Prošle je godine (2005.) njemačko pravosuđe, vođeno svojom vlastitom autonomnom logikom, pokrenulo je proces protiv pripadnika jugoslavenske tajne službe zbog svojedobnog umorstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića. Taj je proces međutim nakon određenog vremena (2006.) morao biti prekinut zbog opstrukcije iz Hrvatske. Hrvatska državna tijela uskratila su svoju pomoć sudu. Zašto se to dogodilo ?Zato što su hrvatska državna tijela i danas (2007.) očito pod utjecajem pripadnika jugoslavenske tajne službe. Kad politički sustav odbija svoju pomoć u suđenju zbog zločina koji su počinjeni posredno protiv njega, onda ne možemo očekivati ni da ih sam kažnjava. A to će biti tako sve dok su u njemu zastupljeni zločinci ili oni koji su te zločine odobravali. S druge strane, obračun s takvim zločinima spada u zadaću civilizirane države, riječ je ne sama o moralnom pitanju nego o vrlo konkretnoj funkcionalnoj potrebi.

Magistar znanosti Lovrić je naglasio i sljedeće: Nažalost, točno je da u Hrvatskoj ima udruga koje se predstavljaju kao zaštitnici ljudskih prava, dok istodobno promiču interese totalitarnih skupina. Za mene je najočitiji primjer toga nenormalnog stanja današnji odnos hrvatskoga društva prema zločinima komunističkog režima. Koliko danas u Hrvatskoj ima spomenika osobama kojima su dokazani zločini ? Zar je normalno da jedan od glavnih trgova u glavnom gradu Hrvatske nosi ime Josipa Broza Tita, jednoga od najvećih diktatora 20. stoljeća ? Za mene je to zastrašujuće. Hrvati su se uspjeli izboriti za svoju državu, ali su skupine koje su desetljećima držale Hrvatsku u tamnici zadržale moć i danas se uspješno predstavljaju kao demokrati i borci za dobrobit Hrvatske. U tom nastojanju da opravdaju svoju vlastitu prošlost služe se i političkim institucijama i medijima, ali i udrugama građanskog društva. Nije problem samo u tome što netko prepravlja svoju vlastitu prošlost, nego u tome što se građanima današnje Hrvatske postavljalju pogrešna politička mjerila koja će nas dugoročno skupo stajati. Podizanje spomenika nekomu ili dodjeljivanje nagrada s njegovim imenom dade se usporediti s crkvenim uzdizanjem na čast oltara. Dakle, dotična osoba treba imati kvalitete zbog kojih se trebamo u nju ugledati. Ja se, međutim, ne želim ugledati u krvnike i uhode, niti želim da se oni mojoj djeci nude kao uzor. Naprotiv, želim da budu prokazani kao primjer zla. U suprotnom, zlo postaje normalna, prihvatljiva pojava. (Razgovor u «Glasu Koncila», od 14. siječnja 2007. godine, u članku pod naslovom «Civilno društvo mora promicati vrijednosti»)

Njemački kršćanski demokrati radije podržavaju Sanadera i kriptokomuniste nego istinske hrvatske demokrate i kršćane:

Dobro je, naprotiv, odlično je da u Republici Hrvatskoj postoje svjesni ljudi poput gospodina Ive Lovrića, i civilna nevladina udruga Društvo za kulturu demokracije, koja sudjeluje u izgradnji mira i tolerancije u Hrvatskoj. Svrhovito je da njemački demokršćani godine 2007. u gospodinu Lovriću imaju partnera i kvalificiranog sugovornika u izgradnji demokratskog društva u Republici Hrvatskoj. Međutim, njemački demokršćani mogli su već odmah po padu Berlinskog zida i ujedinjenja Njemačke imati 1990./1991. kvalificirane sugovornike, znači, demokrate kao partnere u Republici Hrvatskoj, i to pokojnog osnivača Hrvatske demokršćanske stranke, sveučilišnog profesora dr. Ivan Cesara, školskog kolegu današnjeg predsjednika Europske pučke stranke, Wilfireda Martensa, i predsjednika Hrvatske stranke prava, Dobroslava Parage, današnjeg predsjednika Hrvatske stranke prava 1861., ali su odbili svaki dijalog i suradnju s hrvatskim demokratskim antikomunistima, dakle, sa pravašima na čelu sa D. Paragom i (pokojnim) Antom Paradžikom, predsjednikom Saveza studenata Hrvatske u razdoblju Hrvatskog proljeća 1971. godine.

Iako se predsjednik Hrvatske stranke prava D. Paraga nekoliko puta izravno obraćao njemačkim demokratima, svaki puta su ga odbili, čak i prilikom prijedloga g. D. Parage da se HSP učlani u tadašnju Europsku demokršćansku uniju, sa tadašnjim sjedištem u Beču. Njemački kršćanski demokrati doduše nisu kao partnere na stranačkoj razini prihvatili ni tadašnju Hrvatsku demokratsku zajednicu na čelu s Franjom Tuđmanom, ali je njemačka konzervativna vlada ipak surađivala s predsjednikom Tuđmanom, iako je F. Tuđman bio odgovoran za ubojstvo Ante Paradžika i generala HOS-a Blaža Kraljevića, čije su likvidacije imale dalekosežne negativne posljedice za Republiku Hrvatsku. Vlada Savezne Republike Njemačke pod kancelarom Helmutom Kohlom nikada nije imala primjedbe na masovnu manipulaciju izbornim rezultatima koje je krivotvorio režim Franje Tuđmana, iako je pokojnom dr. Cesaru, i Dobroslavu Paragi, upravo drugi čovjek njemačkog veleposlanstva u Republici Hrvatskoj, dr. Christian E., potvrdio da je HSP na čelu sa D. Paragom odnjela na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 1992. godine relativnu izbornu pobjedu, osvojivši 35 posto glasova hrvatskih birača, a ne službenih 7 posto koliko je Tuđmanov nedemokratski režim dao Paraginim pravašima, a što je državna izborna komisija potvrdila, jer izborna manipulacija se dogodila prije nego su rezultati stigli pred Državno izborno povjerenstvo, kao što uostalom tvrdi i Branimir Glavaš koji je hrvatskoj javnosti točno objasnio kako je 2002. manipulirao unutarstranačkim izborima u nedemokratkskoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, namještajući izborni rezultat u korist Ive Sanadera, iako je za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice bio izabran Ivić Pašalić. Njemački kršćanski demokrati nikada nisu D. Paragi dopustili da ih razuvjeri u laži i klevete o Paragi s kojima ih je Franjo Tuđman bombardirao, i nikada nisu prihvatili dijalog s Paraginim pravašima, koji su demokrati u Hrvatskoj isto kao što su pripadnici CDU u Njemačkoj.

Treba zapamtiti sramotni odgovor bavarske Kršćansko-socijalne stranke CSU na čelu sa bavarskim premijerom Edmundom Stoiberom(koji je upravo danas podnio ostavku i najavio povlačenje iz politike u rujnu ove godine, zbog afere uhođenja svojih stranačkih protivnika i dr.), koja je 1999. godine, na upit Hrvatske stranke prava 1861. o međusobnoj suradnji HSP1861. – CSU, odgovorila da CSU ne surađuje s nekom strankom koja ne može prijeći izborni prag. To je bio odgovor Edmunda Stoibera, lažnog demokrata i lažnog kršćanina, nakon što ga je vodstvo Hrvatske stranke prava 1861. obavijestilo o onome o čemu je gospodin Stoiber davno znao, da je dopredsjednik Hrvatske stranke prava Ante Paradžik 1991. likvidiran od strane Tuđmanova režima, da je HSP na čelu s Paragom došla pod državnu i medijsku cenzuru, da se vrši režimsko nasilje nad hrvatskim braniteljima i članovima HSP-a na čelu s Paragom, da strukture jugoslavenske tajne službe u Republici Hrvatskoj, od kojih su mnogi bili i u strukturama Tuđmanove vlasti, ubijaju članove i dužnosnike Hrvatske stranke prava na čelu s D. Paragom, da su po ocjeni američkog Kongresa izbori u Republici Hrvatskoj samo nominalno slobodni i demokratski samo po imenu, ali ne i po sadržaju, da ne postoji višestranačka kontrola izbora, kao ni demokratski izborni zakon, da državna televizija i radio HRT cenzuriraju sve vijesti o politici Dobroslava Parage i Hrvatske stranke prava, da je Tuđmanov režim 1993. godine ukrao Hrvatsku stranku prava i dao je na zlouporabu neofašistu Anti Đapiću, kojega je na čelo Hrvatske stranke prava oktroirao predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, da D. Paraga nije (sve do 2001.) dobio pred domaćim pravosuđem uopće pravo da se pojavi kao oštećena stranka u vezi predmeta «HSP» itd. Sve je to velika njemačka stranka CSU prešutila, i kao partnere izabrala Ivu Sanadera i lažno reformirani HDZ, koji je lažno reformiran isto kao i SKH u SDP, a sve da bi njemački gospodarski subjekti, i njihove austrijske filijale, pobrale vrhnje hrvatskog narodnog gospodarstva. Tako izgleda taj njemačko-hrvatski «partnerski» odnos !!! Njemački kršćanski demokrati su kao partnere radije prihvatili hrvatske kriptokomuniste nego hrvatske demokrate. To treba povijest upamititi ! I dan danas se vodi isto takva pokvarena politika: svi u Hrvatskoj, na čelu sa Sanaderom, upiru snage dati legitimitet Anti Đapiću, čak da ukradena HSP postane promatrač u Europskoj pučkoj stranci, a nitko se u Hrvatskoj ne pita tko to Hrvatsku u inozemstvu predstavlja, i koga to u inozemstvu iz Hrvatske prihvaćaju za partnere. Zar nije Socijalistička internacionala, i Partija europskih socijalista, kao partnere prihvatila bivšeg komunističkog ideologa Ivicu Račana ?

Koga to CDU/CSU prihvaćaju ako ne Ivu Sanadera (HDZ), lažnog demokrata i lažnog kršćanina, manipulatora kojega je 2006. javno prozvao ugledni newyorški The Wall Street Journal, dajući mu nadimak «Doktor izokretanja». Evo sada Edmundu Stoiberu i Angeli Merkel potvrda da su izabrali potpuno krive partnere iz Hrvatske: ugledni londonski financijski list The Economist proziva Sanadera da guši slobodu medija, i da je RH zahvaljujući Sanaderu postala «gnjecavo dno Europe». Ugledna svjetska novinska agencija Associated Press (AP) proziva Sanadera za korupciju, predbacujući mu skupocijene satove kao primjer koji građani RH ne bi trebali slijediti. Svjetska banka prozvala je krajem 2006. godine Sanaderovu vladu da nije u stanju jamčiti ulaganja stranog kapitala u Hrvatsku, a time ni stvaranje novih radnih mjesta 2007. godine u Hrvatskoj. Reporteri bez granica prozvali su 2006. godine Sanadera i glavnog urednika HRT-a Mirka Galića za medijsku cenzuru.

D. Paraga je Angeli Merkel i Edmundu Stoiberu govorio o strahovitim političkim ubojstvima za vrijeme Franje Tuđmana, koja ni za vrijeme premijera Ive Sanadera ne bivaju sudsko-pravno i moralno-politilčki riješena, a vodstvo njemačke države izabire istovremeno kao partnere one koje je g. Ivo Lovrić u gore navedenom članku prozvao kao ubojice i zaštitnike ubojica. Zar nije nedavno predsjednik Hrvatskog sabora primio u audijenciju osumnjičenog ubojicu i pripadnika bivše jugoslavenske tajne službe Josipa Perkovića ? Zar nije istina da premijer Sanader odbija da Glavni državni odvjetnik RH podigne optužnicu protiv Josipa Perkovića, ili njegovo izručenje njemačkom pravosuđu ? Zar nije istina da državno odvjetništvo ne podiže optužnice protiv dokazanih masovnih partizanskih ubojica Milke Planinc i Stjepana Hršaka ? Zar potpredsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić (HDZ) ne polaže spomen-vijenac na grobu komunističkog predsjednika ZAVNOH-a Vladimira Nazora ? Zar Republika Hrvatska u svome ustavu nema usidrenu Oktobarsku revoluciju, što je 2003. potvrdio bivši sudac Ustavnog suda RH Zdravko Bartovčak, naglasivši da «je ZAVNOH jedno komunističko tijelo bez demokratskog legitimiteta » ! I sve to podržavaju CDU/CSU, kancelarka Angela Merkel, i Edmund Stoiber, kao što podržavaju i neofašistu i antisemita Antu Đapića, jer njega podržava Ivo Sanader, a Sanadera podržavaju Merkel i Stoiber ! Nijemci kao da su zaboravili da su pola stoljeća bili podijeljena nacija, u dvije podijeljene njemačke države, da bi, niti 15 godina nakon sretnog završetka te podjele, njemački demokrati u Republici Hrvatskoj podržavali najgore komuniste i predstavnike totlitarnog titoističkog režima !

Da su demokrati u Njemačkoj barem podržali Hrvatsku stranku prava 1861., danas u Republici Hrvatskoj ne bi bilo tog problema nenormalnog odnosa prema zločinima i žrtvama komunizma u Republici Hrvatskoj, o kojemu govori i hrvatski kršćanski demokrat i partner njemačkih kršćanskih demokrata Ivo Lovrić. Kršćanski demokrati u Njemačkoj, pa i u cijeloj Europi mogli su, da su podržali D. Paragu, imati cijelu lepezu partnera, jer bi se u Hrvatskoj stranci prava (HSP1861.) pojavilo mnogo mladih hrvatskih političara na političkoj sceni Republike Hrvatske. Ovako su svi oni pod medijskom cenzurom ! Ovako Europa ima posla sa tipovima kao što su Račan, Đapić i Sanader, pa su i novinski naslovi stranog utjecajnog tiska takvi kakvi jesu – porazni za Hrvatsku !

Moglo se sve na zadovljstvo demokracije i pravne države riješiti dolaskom na vlast Hrvatske stranke prava na čelu sa Dobroslavom Paragom, a može se i sada sve riješiti doalskom na vlast Hrvatske stranke prava 1861., ali Hrvati radije slijede zlatnu telad, i na pojavu uzroka zabijaju poput noja glavu u pijesak, tako da, ne samo da je RH od Tuđmana na ovamo doživjela teške posljedice, nego još teže posljedice po Republiku Hrvatsku tek slijede – na čelu sa kriptokomunističkim trijumviratom SANADER-MESIĆ-ŠEKS, i braćom po sukobu interesa ČAČIĆEM i ĐAPIĆEM, i titoistkinjom VESNOM PUSIĆ !!! To je šestorka koja Republiku Hrvatsku vodi ravno u pakao, a ne u Europsku Uniju !!!