POVODOM 15 OBLJETNICE PRIZNANJA RH- QUO VADIS CROATIAE!

Pravna država treba postojati i potrebna je ravnopravnost ista za sve građane koji su pred zakonom jednaki. Potrebna je kako lopovu, kriminalcu isto tako i poštenom lojalnom građaninu. Lopovu, kriminalcu potrebna je da zna što ga čeka zbog svojih krivičnih djela, a poštenom čovjeku da mu daje osjećaj pravne sigurnosti i zadovoljstva. Ima li ili nema odgovornosti, prozivke za propuste u radu i redu RH? A to je najbolji pokazatelj naše pravne sigurnosti. Sve se negativne pojave reflektiraju na zadovoljstvo našeg građanina, pa samo pravno zadovoljan građanin može biti dobar patriota, može imati volje formirati obitelj (tada neće biti pada nataliteta, biti pod utjecajem droge, alkohola) i t.d.

Govori se, tumači se da se je RH konačno oslobodila, ali nažalost nije se oslobodila mentaliteta iz prošlosti. Pa tako RH ima Ustav i zakone ulice, a ne sudbene vlasti i pravnu državu, a tko je za to odgovoran?

Pala je na ispitu svaka ona Vlada koja ima obveze a nije ih bila u stanju ispuniti, pa tako i formirati, održati pravnu državu RH. Velikodušno se verbalno kitimo postulatima pravne države i obećanjima, ali do danas je sve to ostalo bez vidljivih rezultata. Retorična Vlada RH se lukavo ograđuje «neće se miješati u rad suda», «neka sudstvo obavlja svoj posao». A što ako se neuredno obavljaju sudačke dužnosti, ako sud ne radi svoj posao i radi vrlo pristrano? Država nam nije ispunila ono što je obečala, a to je pravna država RH!

U RH nisu problem zakoni, već nepoštivanje i ne provođenje Ustava i zakona u djelo prema svim građanima. Imamo državu u kojoj se zatiru Ustavom zagarantirana ljudska prava i sagledamo li što je RH po pitanju pravne države, onda vidimo da je to bespravna, vrlo korumpirana, anarhijska, depresivna država, u kojoj je nemoral jaći od bilo kojeg zakona. Najprije se ljude upropasti, dovodi ih se do ludila a onda se od njih traži normalno ponašanje. Koliko alkohola, droge, suicida ima u RH i na kojem je mjestu po suicidu u odnosu na svjetski trend kretanja? Kakova je to država sa tolikim brojem suicida, kao takova spremna je prije ili kasnije na propast, isto tako i sam njen državni aparat, koji na taj način sam sebi reže svoje grane na kojima počiva.

Moj život, karijeru, moju mladost u RH unštila je i opljačkala hrvatska sudsko-odvjetnička mafija, hrvatski birokratizirani aparat moje RO, a to je KBC-Zagreb, u ovoj vrlo korumpiranoj, nedemokratskoj, anarhijskoj, bespravnoj hrvatskoj državi. Pridodajmo tome još neučinkovitost hrvatske Vlade i policije, koje samo nude floskule, iluzije pravne države, a svojim ponašanjem prešućivanja podržavaju kriminalna, kaznena djela, koja su za goniti i osuditi a ne da ih se braniti i obraniti. Problemi ne leže u spoznaji sudske problematike, već u realizaciji spoznaje, pa od tuda moja i naša skeptičnost pravne države RH. Da svi nemaju podrške i dobrog zaleđa iz samog vrha ne bi se moglo tako ponašati. Ima li tko iz postojeće vladajuće garniture, ministarstava pokazati hrabrost, snagu, volju, znanja, radne sposobnosti, zaustaviti ovaj negativni trend nemoralne sudske prakse u RH?

Kako protumačiti i do danas inkriminirano nikada procesuirano ubojstvo moga oca (Makarska, 1986.), tim više što je ubojica bio dobro poznat i nije ga trebalo tražiti, poznati su i motivi ove nasilne smrti, da je to nemoralna pljačka naše imovine. Kako mi je nemoralno sudstvo Općinskog suda Zadra sudskim smicalicama otuđilo naš stan u Zadru? Tko je sve (sud, policija) za tu inkriminaciju ovog slučaja dobio dobru nagradu, odgovor nikada nisam dobio. Najčešće se branimo šutnjom, neodgovaranjem na dopise.

Šverceri, prekupci (Šiftar Draga, Lukšić Stanko, oba iz Ivanić Grada) su mi bez pravno valjane dokumentacije uspjeli putem Općinskog suda Crikvenica otuđiti moju imovinu (kuću, 1980.). Ne odazivaju se na pozive suda, a samo temeljem mita i korupcije se upisuju u vlasnički list. Osoblje suda tom prilikom inkriminira, prešućuje relevantno činjenično stanje stvari, zlouporabom položaja i ovlasti suda provodi svoju monopolističku diktaturu u nedjelo, mjenjaju brojeve predmeta i sudski spor dobivaju, pa čak dolaze i do ovrhe (Ovr-730/03.) u njihovu korist. Tako zajednički dijele pljačku moje imovine. Javnosti su vrlo dobro poznati problemi i kriminalci sa Općinskog suda u Crikvenici (sudac Božo Vilušić, odvjetnik Ivan Jelavić, Novi list, crna kronika iz 2005.), ali sve dobro vidljivo ostaje i dalje nedodirljivo.

Radnika se mobbingom zapostavlja, ne priznaje mu se Ustavom zagarantirana školska sprema (od 1980. godine pa sve do odlaska u mirovinu 2003.), inkriminira se, prešućuje se dokazni sudski materijal, nikada nisu pozvani i saslušani svjedoci, odugovlaći se s predmetom na Općinskom sudu u Zagrebu u nedogled (Pr- 454/92.), tako se dobije na vremenu i konačno se tek po mom odlasku u mirovinu donosi nemoralna, bespravna presuda u korist radnih zločinaca KBC-a i pored mog obilnog prešućivanog dokaznog materijala u moju korist. Od koga je nagrađena sudkinja Nika Grospić, sa Općinskog suda u Zagrebu i kada će se protiv imenovane sudkinje provesti stegovni postupak?

Sve sam ja ovo bespravlje i te kako dobro osjetio na vlastitoj koži. Opravdano je negodovati i postavljati pitanja korumpiranosti, bespravne države RH. Koje su to kočnice sudstva RH u ostvarenju osnovnih građanskih prava?

U kakovom se to inkriminiranom, perfidnom obliku prikaže pravo pravno stanje stvari pred Županijski sud, kada i ovaj potvrđuje nemoralne presude. Priča se da je pravda spora ali dostižna! U mojim predmetima ne samo da je pravda spora već je i nedostižna. Imal li kraja tom neviđenom banditizmu u RH?

Da bi se ove i slične sudsko-pravne anomalije, nepravde već jednom uklonile, kao svoj prilog uspostavi pravne države, države koja želi u EU opravdano i otvoreno iznosim svoju problematiku i pred ovaj Naslov, kao i ostalim Naslovima.

Iz ovih kratkih priloga, a koji leže u arhivi Vrhovnog, Ustavnog suda vidljiv Vam je dio moje problematike, neažurnosti, korupcije, pristranosti i neurednog obavljanja sudačkih dužnosti, koje sve prolaze bez prozivke za svjesne propuste u radu suda. Mito, pristranost, korupcija glavni su problemi sudstva, zbog kojih ne funkcijinira pravosuđe a time ni pravna država RH. Sudstvo treba ponajprije provesti zakonitosti među svojim redovima, a to je ono što je najteže, jer za to nema političke volje iz samog vrha. A to je jedna od najbolnijih točaka u radu suda i funkcioniranja pravne države.

Od prijave do presude morao bi postojati jedan zakonski rok. Svaki predmet koji se godinam< vuče po ladicama suda, uz inkriminaciju sudskih podnesaka ili neprocesuiranje istih a što je masovna pojava u RH, govori nam za pristranost, mito i korupciju u sudstvu. Uočene su nepravilnosti, protuzakonitosti rada suda, sudaca, zloupotreba svog položaja i ovlasti, sa deficitarnim zaštitnim pravima lojalnih građana u RH.

Pa do kada ta tolerancija sudskog kriminala u RH? Obećane reforme pravosuđa su i dalje samo sedativi, vrlo dobro uhodana perfidna balkanska varijanta. Dok se ne sruše sve monopolne institucije, jedina je istina ona koja nam se kaže, prisiljeni smo samo da slušamo a ne daje nam se prilika da budemo i saslušani, RH ne može imati demokraciju. Na temelju ovih indicija neetičnosti RH, ista ne ispunjava nikakove uvjete za prijem u Europsku zajednicu. Ne mogu ovdje zanemariti i ne spomenuti šminkersku i neučinkovitu ulogu HHO (Hrvatskog-helšinskog odbora za ljudska prava) u RH.

Poltroni i majstori dobrih fraza, slatkih riječi iza kojih nas čeka samo težak otrov, ne trebaju mnogo politizitati, već trebaju rješavati društvene probleme. Domoljubiv je samo onaj koji ispunjava građanske dužnosti, kao i sve obratno od toga. Čovjeka ne čini moć, slatke riječi već njegova djela. Po ovim objektivnim kriterijima možemo ocjeniti i zaključiti o radu Vlade, Ministarstava, sudstva, pa što onda može očekivati ostatak ljudi u ovoj maloj zemlji? Koga mi to porezno financiramo, kakovu to državu imamo? Dobre uvjete za život građana imaju samo profiteri, kriminalci ali ne i lojalni građani u RH. Kako možemo očekivati da će se korumpirani boriti i suprotstaviti korumpiranima? Evo primjera: Nemoralan i kratak odgovor Državnog odvjetništva, ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, broj: UKR-595/04. od 12.04.2006.

Nas je narod izabrao na izborima tvrdi se iz Vlade, a danas znamo da su i mrtve duše glasale uz sve one ostale izborne propuste. Ovaj cjelokupni dosadašnji državni aparat je dokazao svoju neučinkovitost u formiranju pravne države, a imaju hrabrosti i već se sada naguravaju i bore se za kandidaturu novih izbora. Nama su potrebni novi ljudi, ne trebaju nam oni koji su do sada izigrali svoje mandate, pokazali-dokazali svoju neučinkovitost u formiranju pravne države. Hoće li, kada će naše sudstvo prestati biti roboti naših političkih moćnika? Moji vrlo ilustrativni primjeri sudskih problema najbolji su pokazatelji koliko se država brine o ljudima i koliko joj je stalo do pravne države.

Veseli me Europsko ujedinjenje, samo s jednim razlogom, jer će omogućiti «novi val peronospore» i otvoriti će mnogim nezadovoljnim građanima put u svijet, pogotovo mladim i radno sposobnim-ambicioznim. Tada će ostati u RH samo staračko stanovništvo sa stranim pridošlicama. Da li je to ono za što smo se borili u RH, svatko na svoj naćin?

Moj primjer mobbinga i ostale pravne nesigurnosti u RH, najbolji su pokazatelji što čeka svakog mladog lojalnog, radno sposobnog građanina u ovom besperspektivnom, korumpiranom, bespravnom, anarhijom zadojenom partitiokracijskom društvu. Obezvređivanje stručnjaka, radno sposobnih ljudi, u RH je uobičajena i dobro uhodana praksa, koji nemaju šanse zbog karijerista da dođu do izražaja, moraju se i mogu se dokazati samo izvan RH! Poslušni karijeristi u RH preko noći postaju profesionalci, bez radnih navika, kada će, na primjer, drugarica Ana Stavljenić Rukavina odgovarati za svoj nepotizam?

Medijska blokada mi je vrlo dobro poznata, nju sam i te kako dobro osjetio. Zbog poltronske etike u novinarstvu kriminalne radnje cvatu a počinioci javnosti ostaju nevidljivi krivci.

Sve ovo nije prigovor, već slika činjenično-kaotične situacije u RH i ovo je dijagnoza društva kojem fali odgovornosti i sankcije za propuste u svakom radu, pa isto tako i u sudbenom. Sve je vrlo dobro vidljivo i poznato, ali RH jednostavno nedostaje hrabre efikasne terapije i pravnog lijeka. Hoće li, kada će moralnost, istina u RH biti na višoj cijeni? Samo po objektivnim kriterijima možemo ocijeniti i zaključiti o nečijoj sposobnosti, o radu pravosuđa, Vlade i td. Jer i za loše gospodarenje treba postojati prozivka i odgovornost, ali to u RH nedostaje.

Vrlo nezadovoljan i ogorčeni lojalan građanin, žrtva staljinističkog sistema u RH

_________________________

Zagreb, 16.01.2007. dip.ing. Ivica Zurak